Hronika

Suđenje u predmetu "Džemal Hadžić i ostali”: Svjedok vidio pripadnike teritorijalne odbrane pored ubijenih

U nastavku suđenja bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane /TO/ i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH za zločine nad srpskim civilima u selu Čemerno 10. juna 1992. godine, zaštićeni svjedok “A” Tužilaštva BiH rekao je da je, nakon pucnja koje je čuo, ispred jedne kuće vidio tijela pet ubijenih muškaraca i jedne žene, koji su prije toga izašli iz podruma.

Sud BiH
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Svjedok je naveo da je sa udaljenosti 10 do 15 metara vidio Harisa, Senada i Benjamina Sikiru, te Džemala Smolu Hagu, da stoje pored ubijenih sa oružjem okrenutim prema njima.

Ovaj bivši pripadnik Teritorijalne odbrane /TO/ Kakanj rekao je danas u Sudu BiH da je sa svojim vodom iz Kaknja otišao u Brezu, gdje su se dva, tri dana “obučavali za prebacivanje ranjenika”, a da je nakon toga, oko 50 njih otišlo u selo Vlahinje kod Breze “u vezi neke odbrane”.

On je rekao da je za odlazak na Čemerno saznao u mjestu Korite, kada im je komandir Kakanjskog voda Teufik Turudić Tufo veče prije napada izdao naređenje da unište haubice.

Rečeno nam je da se branimo ako dođe do otpora, ali nije rečeno šta da radimo ako otpora ne bude. Svi smo bili naoružani, a ja sam imao `papovku`. Išli smo meni nepoznatim putem uz neke stijene i kada smo oko pet sati ujutro došli blizu kuća, počelo se pucati na prvu kuću. Jedan naš pripadnik bacio je bombu koja se odbila od prozorsko okno i povrijedila ga – izjavio je zaštićeni svjedok.

On se prisjetio da su u grupi koja je tada zapucala bili Senad, Salih i Haris Sikira, te Suad Hido.

Tužilac Vladimir Simović podsjetio je svjedoka da je tokom ispitivanja u Tužilaštvu BiH 2017. godine naveo da su u toj pucnjavi učestvovali i Sedin Smolo, Benjamin i Amer Sikira, kao i Rahman Kovač.

– Iz opkoljene kuće je uzvraćena vatra do momenta kada ih je neko od naših saboraca pozvao da izađu. Ja nisam vidio da je neko izašao, jer sam krenuo dalje. Iz podruma jedne kuće izašlo je pet muškaraca u civilu i vojnim uniformama i jedna mlađa žena, duže crne kose – ispričao je svjedok.

Nastavljajući svjedočenje, rekao je da je sa Salihom Sikirom i još nekoliko saboraca krenuo prema haubicama, kada je čuo pucanj iza leđa. Okrenuo se i, kako je rekao, vidio Harisa, Senada i Benjamina Sikiru, te DŽemala Smolu Hagu, kako stoje pored ubijenih sa oružjem okrenutim prema njima.

– Haubice smo pokušali uništiti eksplozivom i zapaljivim mecima, a jednu smo gurnuli niz stijene – rekao je ovaj svjedok.

Dodao je da je kod haubica od bombe, za koju ne zna ko je bacio, ranjen Teufik Turudić Tufo, a da su poginuli jedan policajac i doktor, koji se nisu mogli izvući.

Današnji veoma konfuzni i nedorečeni odgovori svjedoka na pitanje tužioca, kod odbrane su unijeli sumnju u validnost njegovog iskaza datog Tužilaštvu koji se znatno razlikuje od onoga što se danas moglo čuti u sudnici.

Branioci optuženih smatraju da je svjedokovo ispitivanje u Tužilaštvu 2017. godine, kada su ga na poziv Tužilaštva doveli pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH /Sipa/, bilo nezakonito.

Naglasili su da se svjedok, čije su direktno ispitivanje konstantno prekidali prigovorima na pitanje tužioca, danas nije mogao sjetiti izuzetno važnih detalja, dok je u iskazu, kako su naveli, ostavio utisak odlučnog čovjeka sa jasnim i decidnim odgovorima.

Branioci su pokušali ukazati da mu je tokom davanja iskaza 2017. godine, tužilac Simović sugerisao šta će i kako reći, što je ovaj danas demantovao.

Zaštićeni svjedok “A” izjavio je Sudu da je privođenje na saslušanje od Sipe doživio kao prijetnju, iako mu niko nije prijetio, te potvrdio da mu je DŽemal Smolo proteklog ljeta tražio broj mobilnog telefona koji bi dao nekom čovjeku da ga kontaktira.

Tužilaštvo BiH optužilo je Džemala Hadžića, Teufika Turudića, DŽemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine, zajedno sa drugim njima poznatim licima, svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.

Optužnica bivše pripadnike TO i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.

Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba, koji su mučeni i ubijani.

Optužen je i Nehru Ganić, u svojstvu komandanta Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Breza, da, iako je znao ili mogao znati da njegovi podređeni spremaju napad na Čemerno, nije spriječio ovo krivično djelo, odnosno nije kaznio izvršioce.

Suđenje će biti nastavljeno 7. februara.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu