Opisuje kako se vozom vraćao iz Evrope i kako je 1920. godine negdje na padinama Fruške Gore doživio neku vrstu mističnog iskustva. Pomislio je kako su svi ljudi povezani sa svim dešavanjima u prirodi, kako je sve u nekakvom kosmičkom skladu višeg ranga.
Snijeg na planini Ural, mogao je imati u pjesničkom iskustvu direktan uticaj na to što rastu trešnje u Vojvodini ili se talasa plavo more preko crvenih korala u blizini Sumatre.
Slično iskustvo i viziju svejedinstva čovjeka sa prirodnim procesima, imao je u isto vrijeme i njegov prijatelj pjesnik Sibe Miličić, koji je svoj program nazvao manifestom Kosmizma.
Crnjanski je gledajući lice vojnika Buhare pomislio na nevjerovatnu sudbinu tog čovjeka, kom je spaljena kuća i uništen dom.
Zatim se sjetio prijatelja koji je proveo godinu dana u zatočeništvu gledajući snježne vrhove Urala. Pored njega su u vozu prolazili Senegalci i Anamite. Onda je voz stao, jer je tunel bio blokiran, pa je Crnjanski morao pješke sa drugim putnicima preko brda i blata do kraja tunela.
Tu je sjeo u drugi voz i u glavi je počelo da mu odzvanja “Sumatra, Sumatra”. Otkud srpskom pjesniku, u agoniji poslije Prvog svjetskog rata, slika Sumatre, jednog od većih ostrva u Indoneziji.
Reklo bi se slučajno. No kako onda objasniti da upravo na sjeveru Sumatre, u blizini Singapura i ostrva Borneo, žive narodi Dajaci i Bajau. Ovi narodi čija prošlost nije do kraja istražena, nisu muslimanske vjeroispovijesti, već hrišćanske. Ovi narodi koriste dugačke plitke čamce za ribolov i život.
Bajau narod često nazivaju i morskim ciganima, jer bukvalno život provode u čamcima i sojenicama od drveta. Najsličniji su Selknam ili Ona “narod Mora” koji žive na jugu Čilea nad kojima je izvršen genocid, ili Maražo narodima koji žive u Amazona u Brazilu.
Plitki čamci su ovim narodima najvažniji u životu. Neobičan skok asocijacija, sumatraističkog tipa dovodi nas u Banjaluku, gdje se tradicionalni plitki čamci na Vrbasu nazivaju dajaci.
U jednoj od ranijih kolumni bavili smo se misterijama banjalučkih dajaka. No tamo nije bilo mjesta za istraživanje sličnosti Dajaka sa Bornea i dajaka sa Vrbasa. Biće da samo slučajno neki pripadnici naroda voze iste plitke čamce.
Izuzev ako venecijanska porodica Zamolo za koju se zna da je pravila banjalučke dajake, nema nekakve veze sa venecijanskim porodicama koje su pomogle Holandiji i Engleskoj, u njihovim prekomorskim osvajanjima svijeta.
Venecijanci Marko Polo i njegov nasljednik Odorik De Pordenone, posjetili su ovo ostrvo krajem XIII i početkom XIV vijeka. U XIX vijeku sjeverni Borneo kontrolisali su holandski i engleski kolonizatori.
Sumatru su kontrolisali Holanđani sve do početka Drugog svjetskog rata, dakle u vrijeme kad je Crnjanski pisao svoju pjesmu.
Tako da sumatraizam svakako ima veze sa dajacima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu