Pedeset bivših vezista na sastanak u Banjaluku doputovalo je iz Gradiške, Laktaša, Prnjavora, Srpca, Prijedora i drugih mjesta ove regije.
Njih je bilo najviše, ali datu riječ organizatorima nisu iznevjerili ni ratni drugovi koji su se poslije rata nastanili u Srbiji i kojekuda po svijetu. Među okupljenima u prvim redovima u restoranu i ispred objektiva fotografskih aparata bili su Miroslav Popržen, Zlatan Kočić, Jadranko Gajić, Milan Gvozderac, Aco Stanivuković, Dragan Martić, Gordan Vukelić, Milomir Trtić…
Sa velikim zadovoljstvom odazvali smo se pozivu, zahvalni svima, a posebno Mitru Gačiću, koji su inicirali naš susret. Prošlo je mnogo vremena, iza nas su ratne i poratne godine, svako je otišao svojim putem. Neki se bave poljoprivredom, rade u preduzećima, državnim ustanovama, bave se različitim poslovima ili su u penziji – ispričao je za Srpskainfo Milan Gvozderac iz Bakinaca kod Laktaša.
Na susretu punom emocija sjetili su se poginulih i ranjenih boraca, teških dana i godina punih neizvjesnosti.
– Duga je to priča, a svaki dan proveden u ratu je istorija. Sada se sjećamo lijepih trenutaka i uspješnih događaja. Većina je bila u najljepšim životnim godinama, kada nisu mnogo ni znali o svemu što ih je snašlo, odvojilo od kuća i porodica. Poslije završetka rata sabiramo uspomene i čuvamo sjećanja na to vrijeme – kaže Mitar Gačić, inicijator sureta.
Zoran Dujaković, komandir voda Bataljona veze, pohvalio se mnogim prijateljstvima stečenim, iskovanim u najtežim danima, kada je linija između života i smrti bila tako blizu, gotovo jedna pored druge, često se preplićući.
– Svaki mirnodopski, poratni susret s drugovima je novi prilog ratnom dnevniku čije stranice ne blijede, događaji ne zaboravljaju nego prepričavaju i prenose novim generacija – smatra Dujaković.
On kaže da najveće teškoće, trenuci iskušenja, borbe za život koje samo rat može donijeti, mnogo godina kasnije dobijaju drugačiju dimenziju, novi smisao.
Dragan Perić, pukovnik VRS u penziji, o svojoj te ulozi ratnih drugova na veoma odgovornim zadacima daje potpuni značaj.
– Veza je ključni faktor u ratu, nju je neophodno brzo uspostaviti i zaštiti. Od toga zavisi uspjeh, ishod akcije. Veza i vezisti su specifičan rod vojske koji od svojih pripadnika zahtijeva šifrovani način sporazumijevanja i bezbjednu vezu – podsjetio je pukovnik Perić svoje vojnike na teoriju koju je iznosio mnogo puta, a sada istu ratnu lekciju ponovio.
Iza ove teorije je, kazao je, mnoštvo životnih priča, kilometara pod nogama, po vodi, blatu, na kiši, danju i noću.
– U ovoj prilici podsjećamo se i prepričavamo kako smo se borili da izvršimo zadatke, da izborima mir i zaštitimo živote naših ljudi i naroda – ispričao je pukovnik Perić.
Raco Tomić, pripadnik Bataljona veze, srećan je zbog susreta s ratnim drugovima, sa kojima je proveo pet godina.
– Svaki naš pojedinačni susret je drag i dirljiv, krasi nas međusobna solidarnost, razumijevanje, pomoć i podrška. Naši susreti su duge i nikada do kraj ispričane priče, a ovaj zajednički, gdje pokazujemo fotografije svoje mladosti, je poseban – kaže Tomić.
Ovaj bivši vojnik Republike Srpske uvjerava da su njihove veze često bile jedine koje su izolovano područje povezivale sa svijetom i ljudima, sa porodicama, prijateljima… Zato su, veli, susreti ratnih drugova važni da se pamti i čuva sjećanje na rat, a gradi mir.
Milovanova besjeda
Milovan Milutinović, ratni načelnik Informativne službe Vojske Republike Srpske i poratni univerzitetski profesor, bio je drag gost na susretu vezista sa kojima je nekada uspješno sarađivao.
– Ove i ovakve susrete treba njegovati, čuvati prijateljstva stečena u teškim danima. Ona su izdržala ispite rata i zato je važno da jačaju i u miru. Ratni drug je isto što i brat, prijatelj, pa čak i više od toga. U sadašnje vrijeme nama je potrebno međusobno povjerenje i uvažavanje po uzoru na ratne dane, jer se tako gradi država i društvena zajednica – kazao je Milutinović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu