Jovan je rođen na Kipru, a roditelji su ga od malena hrišćanski vaspitavali. Naziv Milostivi dobio je zbog svoje blage prirode i insistiranja na zabrani progona onih koji nisu hrišćani.
Za vrijeme svog desetogodišnjeg mandata u Aleksandriji najstrožije je kažnjavao svaki progon jeretika i nehrišćana. Tvrdio je da će njima Bog suditi, a da mi na zemlji “moramo prihvatiti ljude onakvima kakvi jesu”.
Ako želiš blagodarstva, ne traži ga u nečijoj krvi već u njegovoj dobroti, jer dobrota je jedino blagodarstvo – govorio je Jovan Milostivi, naglašavajući tako da se ljudi ne smiju dijeliti po naciji, rasi i vjeri.
Sveštenici su mu zamjerali što je pomagao hrišćanima i slušao njihove probleme. Prema predanju, jednog dana mu je došla nevjernica koja je tvrdila da su je lažno optužili da nije djevica. Iako su ga savjetovali da je ne primi, on ih je upitao:
– Ako ja nju sada ne primim, kako ću na kraju tražiti od Boga da mene primi k Njemu? Sveti Jovan Milostivi umro je 620. godine u izgnanstvu, bježeći pod naletom Persijanaca na Vizantiju. I tada je i dalje govorio da se neprijatelju ne treba svetiti, već da treba poštovati pravilo iz Novog zaveta: “ko tebe kamenom – ti njega hlebom”.
Jovana Milostivog obilježavaju sve hrišćanske crkve i smatraju ga svecom dobrote. Zbog toga se vjeruje da na današnji dan treba da budete milostivi prema svakome ko zatraži vašu pomoć.
Ukoliko ste sa nekim u svađi, ili ljuti na nekoga ko vam je učinio nažao, oprostite. Vjeruje se da ko oprosti, vratiće mu se višestruko blagostanje i sreća. U nekim dijelovima Srbije postojalo je vjerovanje da se u ponoć izlazi napolje, pogleda u nebo i zamisli želja koja bi trebalo da se odnosi na sreću.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu