Uvijek slavimo sve naše praznike po redu i običaju, a u našoj kući svi poste i samim tim dolazak praznika je posebna radost. Ujutru prvo idemo u crkvu na pričešće, a poslije toga sedamo za sto, molimo se Bogu i zahvaljujemo na svim blagodetima koje nam je dao. Ove godine za sto u svoju stolicu hranilici seda i naša ćerka i to ovaj praznik čini najlepšim Uskrsom u našim životima – rekla je Sanja za Blic.
I istakla da je u ovoj godini sve dosta drugačije.
– Naravno, sve je tako, a za nas posebno. Naše dijete slavi svoj prvi Vaskrs i to je za svakog roditelja najveća radost.
Pjevačica se prisetila Vaskrsa kada je bila dijete.
– Tada sam mnogo puta proslavljala kod bake i deke i kada se spoji porodica sa svih strana kod njih u kući to je bila velika radost. Velika smo porodica i bilo je dosta nas dečurlije, pa je tu bilo osim dobre babine trpeze i igre malo i nestašluka. Popodne smo mi kao deca išli kod familije po kraju i skupljali divna šarena jaja, iscrtana voskom, živopisna i crvena, pa se onda takmičili ko ima najjače jaje – kroz osmijeh se prisjećala Sanja.
Kćerka Vanja svojim dolaskom na svet ovu godinu učinila joj je najsrećnijom.
– Ovo je najljepša i najradosnija godina u cijelom mom životu, a do nje je to bila i 1985. godina kada sam dobila sestru. Tada mojoj sreći nije bilo kraja, jer sam poslije dvanaest godina samovanja dobila sestru koja je svojim dolaskom ispunila srećom moj život – rekla je Sanja.
Sanji je jedna godina bila posebno teška.
– Sigurno je to bila 2012. godina, jer se te godine upokojio naš poštovani i voljeni otac – rekla je ona.
Nakon dolaska kćerke, sve obaveze se usklađuju prema njoj.
– Sve se promijenilo Vanjinim dolaskom i prioriteti su se promijenili, ali i životne navike. Odlučujem sam sve u vezi svog posla te ga doziram tako da Vanja ne oseti moj nedostatak u kuci. Ne mogu sebi da zadam više obaveza u toku jednog dana već raspoređujem sada drugačije da bih svela na minimum moje izlaske iz kuće. Ništa to nije novo, u svakom domu je isto ili slično kada dođe beba – iskrena je bila pjevačica.
A onda otkrila da promijene primjećuje i na sebi.
– Nježnija sam, srećnija, opuštenija, a ima tu i druga strana medalje, a to je velika briga u smislu da li je dobro spavala, brinem kad kihne, kad zaplače i mislim da će ta briga kao što kažu iskusniji od mene trajati dok sam živa.
Posle decenija u muzičkom svetu, postoji želja da na ćerku prenese taj talenat.
Vanja u potpunosti likom liči na oca, bar to tako sada vidim. Voli muziku i plješće rukama kao i sva deca, ali bih volela da je nasledila muzikalnost na mene da ima majka sa kim da peva po kuci – sa osmijehom priča Sanja.
Koja dodaje da pomoć oko bebe nema i da joj je najveća pomoć životni partner.
– Mi se kao roditelji podjednako brinemo o Vanji i jedno drugom smo pomoć dok čuvamo i pazimo jedni druge i Bog je u pomoći. Sa malim djetetom je svaki dan različit i nekada jeste teško, a nekada je dan lak i brzo proleti. Šta može biti toliko teško što dečiji osmeh ne može da pobedi, a Vanja je dobra curica, vesela i razdragana i mislim da nam ona pomaže da u ovim godinama u kojima smo, olakša nam roditeljstvo – rekla je ona.
Kroz život želi da prenese na kćerku tradiciju, kao i običaje.
– Nema velikog ili malog vjernika ili vjeruješ ili ne. Vjerujem i trudim se od samog posta pa onda na dalje da poštujem običaje i veoma je bitno da ima ko da te nauči, a još bitnije da posle ti nekog naučiš. Dužnost i obaveza mene kao majke je da svoju ćerku naučim svemu, da sutra kada stasa zna sve što jedna žena treba da zna. U tu obavezu svakako ide da je naučim svojim primjerom kako se svetkuje i praznuje u duhu naše tradicije – iskrena je bila Sanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu