Neki parohijani su verovanja da se u crkvi pali onoliko svijeća koliko se ljudi spominje u molitvi.
Vjeruje se da se jedna svijeća pali za jednu dušu.
Prije su se svijeće koristile u kućama i hramovima kako bi osvijetlile prostoriju. U početku su dominirale hramovima. Vremenom svijeća postaje simbol svjetlosti koja se vezuje za dobar početak.
“Ja sam svjetlost svijeta,” kaže Isus Hrist. Na osnovu ovoga možemo da zaključimo da svijeća nije simbol ljudske duše.
Prema ruskom svešteniku Aleksandru Belosludovu, svijeća je simbol molitve. Ali njen plamen ne zamijenjuje molitvu.
Svijeća, kao i ikona i tamjan imaju funkciju da vjernike, parohijane dovedu u pravo raspoloženje. Stoga kupovina i paljenje svijeća u crkvi prema ovom svešteniku nema nikakvu funkciju.
Bogu je jedino važno naše čisto srce i iskrena molitva, a koliko svijeća palimo i kome ih namijenjujemo – to nije bitno!
Na pitanje vjernika da li svijeća za mrtve može da se pali i na nekom drugom mjestu osim u crkvi ili na groblju, ruski sveštenici navode da je važnije da se molimo za duše pokojnika, a da svijeću možemo zapaliti gdje smatramo da je potrebno!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu