Zabava

“Svi su bili zapanjeni što sam otišla na estradu” U kući Suzane Mančić su se okupljali intelektualci i glumci, ona je bila odličan đak

Suzana Mančić je rođena Beograđanka koja je kao mala imala problema sa astomom zbog čega su je roditelji mazili i pazili, a mama čak i satima stajala u redu ispred robne kuće kako bi svojoj mezimici kupila omiljenu igračku, o detaljima iz detinjstva, ali i o tome kako je završila na estradi zbog čega su svi u porodici bili "zapanjeni.

“Svi su bili zapanjeni što sam otišla na estradu” U kući Suzane Mančić su se okupljali intelektualci i glumci, ona je bila odličan đak
FOTO: KURIR/YOUTUBE/SCREENSHOT

Suzani Mančić su mnogi trenuci iz djetinjstva ostali u lijepom sjećanju, pa čak i to da je njena porodica živjela u zajedničkom stanu, što, kako kaže, današnja omladina ne bi mogla ni da zamisli.

– Prvo da vam kažem jedan detalj o sebi. Ja sam rođena s jednom nevjerovatnom kilažom 5 kila i 150 grama. Bila sam krupna beba, rođena sam na forceps i poslije svega toga moja majka se tri dana porađala i više joj nije palo na pamet da ima još djece. Jesam bila mažena i pažena, ali bili su moji roditelji veoma strogi. Veoma, veoma strogi. Znalo se, znao se red, šta se može, šta se ne može. Ja sam rođena u srcu Beograda, ali ja sam odrasla u zajedničkom stanu. To sad mlađim generacijama, kako zajednički stan, šta to znači. U zajedničkom stanu, to je bio jedan perfektan salonac, ja bih sad mogla da ga nacrtam po svom sjećanju, da smo mi bili jedina porodica sa detetom, a ostalo su bili jedan bračni par, pa jedna samica i još jedna samica – priča Suzana u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” koja se emituje samo na Blic televiziji.

Pročitajte još

To što su njeni roditelji imali jedini dijete je sa jedne strane bila privilegija, a sa druge velika odgovornost.

– Znao se kućni red, ne smiješ da plačaš, da se dereš, da vrištiš, cičiš, ovo što je sada sve dozvoljeno, tako da moje dijetinjstvo je bilo možda sa dvije lutke, sa jednim kosmaj radioaparatom, gde se slušala muzika, sa jednim kvadratnim metrom zida, gdje sam smjela da crtam. Sva djeca vole da žvrljaju po zidovima. Kad su moji vidjeli da ne mogu da se izbore sa mojim talentom likovnim, onda su rekli, evo vidiš ovako, ovde smo ti obeleženi i tu možeš, smiješ da crtaš šta hoćeš. Eto, to je bilo moje djetinjstvo Išla sam u obdanište koje dan-danas postoji – kaže Suzana.

Suzana je dobar dio djetinjstva volela da provodi i kod svojih babe i djede u Valjevu i Pirotu gde je od deke koji je vodio na sok tražila da srkne penu od piva iako ga i dan-danas ne pije.

Suzani Mančić su mnogi trenuci iz djetinjstva ostali u lijepom sjećanju, pa čak i to da je njena porodica živjela u zajedničkom stanu, što, kako kaže, današnja omladina ne bi mogla ni da zamisli.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu