Njegova majka Idit Ohel u intrevju za Blic opisala je kako je provela težak period od dvije godine, koliko je bilo neprospavanih dana i noći provedenih u molitvama, putovanjima i neumornim borbama da ga vrati živog, ali i šta joj je pomoglo da ne izgubi nadu.
Podsjetimo, Alon Ohel je oslobođen 13. oktobra, prema mirovnom sporazumu koji je postignut na prijedlog američkog predsjednika Donalda Trampa, zajedno sa još 19 preostalih živih talaca, nakon što ga je Hamas više od dvije godine držao u zarobljeništvu u Gazi. On je prije nekoliko dana napustio bolničko liječenje, ali ga čeka još dosta do potpunog oporavka
“Pune dvije godine nije vidio svjetlost dana”
Idit Ohel je na početku razgovora opisala užasne uslove u kojima je njen sin Alon Ohel proveo više od dvije godine zarobljeništva u Gazi.
– Alon je bio na veoma teškom, surovom, nehumanom mjestu u Gazi. Bio je u tunelima pune dvije godine, toliko dugo nije vidio ni svjetlost dana, jer nije izlazio na površinu. Nije znao šta se dešava. Nije bio svjestan događaja. Znao je da traje rat u Izraelu, ali nije znao šta ljudi u Izraelu, u Srbiji, u cijelom svijetu rade da bi mu pomogli da preživi. Ne samo njemu, već i mnogim drugim taocima. Bilo jako teško jer nije znao da se borimo za njega, nije znao ništa – kaže Idit.
Majka je otkrila da je Alon mjesecima bio potpuno sam, i opisala kakva je mučenje preživljavao dok nije znao da li će biti vraćen porodici ili ubijen.
– Bio je u užasnim uslovima. Skoro sedam mjeseci nije dobijao nikakvu hranu, bio je izgladnjivan. Nije da u Gazi nije bilo hrane, već su odlučili da ga ne hrane. Sedam mjeseci dobijao je samo jedan komad hljeba dnevno. Alon je jedno vrijeme bio sa još nekoliko talaca, oni su u međuvremenu pušteni, a on je ostao sam – osam, skoro devet mjeseci. To je bilo jako teško, biti sam i pokušavati da preživiš. Pred sam kraj premješten je na drugo mjesto u Gazi, a zatim je dogovor o razmjeni bio postignut i on je vraćen nama. Bilo je veoma, veoma teško – otkrila je ona.
“Preživio je tešku torturu, ponekad priča o tome”
Uprkos tome što je preživio fizičko i psihičku torturu, Idit kaže da je Alon ipak sačuvao vedrinu duha.
– On ponekad priča o onome što je preživio u Gazi tokom zarobljeništva. Sačuvao je optimizam i vedrinu, iako je tamo bio teško izgladnjivan, bio sam u tunelima u kojima ga je Hamas držao. Jedno vrijeme nije vidio nikoga. Preživio je teško psihološko mučenje – sve vrijeme su mu ruke i noge bile zavezane. Ipak, uspio je da ostane optimističan da će se vratiti – ispričala je za Blic Idit.
“Imao je šrapnele u glavi i tijelu”
Ona je detaljno opisala bolne i teške povrede koje je Alon zadobio tokom zarobljeništva i šta ga je, prema njenim riječima, održavalo živim.
– Povredu oka, na koje sada ne vidi, zadobio je od granate koja je pala u bunker – eksplozija mu je povrijedila oko. Imao je šrapnele u glavi, ramenima i drugim dijelovima tela. Uprkos svemu tome, istrajao je. Kada smo pričali, rekao mi je da ga je u životu održalo nekoliko stvari: to što je znao da želi da se vrati kući živ, što je sam sebi pjevao, i što je osjećao snagu koju smo mu svi slali molitvama i meditacijama – objasnila je ona.
Koliko mu sviranje klavira i muzika pomažu da se izbori sa teškim životnim situacijama pokazuje i to da je jedna od prvih stvari koju je u bolnici uradio bilo upravo sviranje klavira, a nedavno je u izraelskoj satirično-humorističkoj emisiji “Erec Nehederet” (Divna zemlja), svirao klavir.
Potrebna je pomoć za Alonovo liječenje
Kada je u pitanju njegovo trenutno zdravstveno stanje, Idit kaže da je još rano znati koje će biti dugoročne posljedice po zdravlje.
– Sljedeće nedjelje trebalo bi da ide na operaciju oka, da pokušaju da mu povrate vid. On je izgladnjivan, organizam mu je oslabljen, i još uvijek ne znamo koje će to posljedice ostaviti na njegov dugoročni oporavak. Zbog toga smo se odlučili da prikupljamo donacije za Alona i njegovo liječenje – rekla je majka Alona Ohela.
“Znala sam da će se vratiti kući živ”
Idit je opisala trenutak olakšanja i ogromne sreće kada je Alon konačno oslobođen, ali se prisjetila i svakodnevne neizvjesnosti kroz koju je prolazila dvije godine dok je čekala njegov povratak.
– Mi smo sada dobro, svi smo srećni jer se Alon vratio kući, što je oslobođen – presrećni smo zbog toga. Ja sam uvijek sam bila optimistična i imala sam vjeru tokom cijelog perioda njegovog zarobljeništva koji je trajao više od dvije godine. Znala sam da će se Alon vratiti kući živ i nisam razmišljala ni o čemu drugom. To je bilo ono što me je držalo, čemu sam se nadala, u šta sam vjerovala, i što sam znala. Sve što sam radila bilo je usmjereno ka tome da se to zaista i desi. Znate, putovala sam po cijelom svijetu, bila sam i u Srbiji nekoliko puta, u Vašingtonu. Morala sam da učinim sve da ga vratim kući. I uspjelo je – kaže.
“Bilo je teško, kao na rolerkosteru, ali nisam odustala”
Kako nam je rekla, nije joj uvijek bilo lako.
– Morala sam da bodrim samu sebe da ne odustanem, da svi kao porodica istrajemo. Koliko god bila optimistična, nekad je to sve bilo kao vožnja rolerkosterom – nekad si gore, nekad dole. Bilo je veoma teško tokom te dvije godine, a rat je sve vrijeme buktao, razne stvari su se dešavale u Gazi. Zbog toga se ponekad činilo da je teško ostati pun nade. Ali ja nisam dozvolila da me išta poljulja. Bila sam usredsređena na sina, znala sam da će se vratiti živ – rekla je Idit.
Prema njenim riječima, nikada nije pomislila odustane da se bori za sina, pomoć je tražila svuda. Imala je bezbroj aktivnosti, odlazila je u Vašington, dolazila u Srbiju, protestovala je kako bi uticala ne samo na izraelsku vladu, ali i na svjetske lidere da joj pomognu da vrati sina živog.
– Nikada nisam odustala, davala sam sve od sebe i kucala na bezbroj vrata. Cijela porodica je vjerovala u to, svi smo gledali na to na isti način. Nismo željeli da se prepustimo težini situacije, iako je bilo jako teško. Stalno smo pokušavali da ga zamišljamo kako se vraća kući, na razne načine. Moj sin je muzičar, i muzika nam je pomogla – sviranje na “žutom klaviru” i predavanja koja smo držali o njemu. To nas je održavalo – kaže ona za Blic.
O podršci iz Srbije, i ratu sa Hamasom
Majka je ispričala je za da je Alonu rekla za podršku koji je dobio od ljudi iz Srbije, ali i diplomatsko zalaganje Vlade Srbije, Ministarstva spoljnih poslova, i visokih državnih zvaničnika.
– Naravno da sam mu rekla da se narod iz Srbije zalagao za njega. Mi imamo rodbinu u Srbiji, pričao je i sa njima, i srećni su što napokon mogu da ga vide. Takođe je razgovarao i sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem dva dana nakon što je oslobođen. To je bio veoma emotivan razgovor. Mi sigurno dolazimo u Srbiju uskoro, kao što sam i ranije rekla – kaže Idit.
Ona se nada da će rat u Gazi da se završi uskoro.
– Iskreno, ne znam šta se dešava sada, ali uvijek imam nadu da će se završiti. To se mora dogoditi, jer obje strane to žele. Problem je što Hamas još nije pustio sve zatočenike kući, i Izrael je odlučio da nastavi da se bori za njih – rekla je za kraj.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.