Druga runda nuklearnih pregovora između Vašingtona i Teherana prošla je bez konkretnih rezultata, a dok se čeka naredna, sve upućuje na to da je Tramp sve bliže odluci o napadu na Iran. Nezvanično se Izrael, američki saveznik u regionu, priprema za scenario da rat počne u roku od nekoliko dana.
Brojne opcije pred Trampom
Trampu je predstavljen niz vojnih opcija, kako je rekao jedan njegov savjetnik, a one uključuju i direktno gađanje vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Alija Hamneija.
– Imaju nešto za svaki scenario. Šta će predsjednik da izabere, niko ne zna. Mislim da ni on ne zna – rekao je on.
Drugi savjetnik Trampa rekao je da predsjednik “drži svoje opcije otvorenim”.
– Mogao bi da se odluči za napad u bilo kom trenutku – rekao je on.
Istovremeno, Trampova administracija je spremna da razmotri prijedlog koji omogućava “simbolično” nuklearno obogaćivanje ako to ne ostavlja mogući put do pravljenja bombe, kako je “Aksiosu” rekao neimenovani američki zvaničnik. To govori da postoji otvor između crvenih linija za postizanje dogovora koji bi ograničio nuklearne sposobnosti Teherana i spriječio rat.
Gomilanje snaga u regionu
Amerika je nagomilala vojne snage u regionu, a još ih pristiže:
Više od 100 letjelica, uključujući borbene avione F-18 i F-35 i dronove, je u ili blizu regiona. Nosač aviona “Džerald Ford” napustio je Karibe (gdje je učestvovao u akciji hvatanja predsjednika Venecuele Nikolasa Madura) i očekuje se da će biti u dometu za napad.
Njemu će se priključiti tri razarača i dvije prateće podmornice sa navođenim raketama.
U blizini je i udarna grupa nosača “Abraham Linkoln”.
To otvara pitanje koje su opcije tačno pred Trampom i kako bi potencijalni američki napad na Iran mogao da izgleda.
Prva opcija: pritiskom do sporazuma
Samo gomilanje američkih snaga u regionu djeluje da je namijenjeno da pošalje otvorenu poruku Iranu. Ako je armada tamo kao oblik pritiska i ako dođe do sporazuma koji Tramp prihvata – te snage bi se povukle. Ali, to djeluje malo vjerovatno. Ova koncentracija snaga jedna je od najvećih u regionu za više decenija, a one ne mogu biti tamo unedogled.
– Ne možemo držati snage napolju toliko dugo – rekao je jedan bivši američki zvaničnik.
Bivši oficir Marinskog korpusa i CIA Mik Malroj vjeruje da “postoji stvarna namjera da se upotrijebi sila ukoliko se ne postigne sporazum koji je prihvatljiv za SAD”.
Druga opcija: pomorsko-vazdušna kampanja
Sudeći po prethodnim napadima u Iranu i drugdje, američka mornarica bila bi u prvim redovima bilo kakve operacije.
Prvi bi poletjeli nevidljivi lovci poput F-35, zajedno sa avionima za elektronsko ratovanje EA-18G “grouler”. Oni bi gađali iransku PVO koja štiti zemlju nešto veću od Venecuele i Avganistana zajedno.
Podmornice, koje nose desetine krstarećih raketa “tomahavk”, mogle bi da lansiraju projektile ka unaprijed utvrđenim ciljevima u Iranu.
Borbeni avioni i bombarderi mogli bi iz vazduha da napadnu iransku odbranu.
Koliko bi takva američka kampanja trajala zavisi od obima ciljeva. Ukoliko bi Iran uzvratio lansiranjem projektila, razarači raspoređeni širom regiona branili bi američke brodove, trupe i saveznike od dolazećih balističkih raketa.
Treća opcija: napad na iransko rukovodstvo
Prema izvorima, targetirane akcije protiv lidera Irana su i dalje među opcijama. Ali, ta opcija bi zahtijevala “čizme na tlu”, što bi moglo da ugrozi civile.
Nakon onesposobljavanja iranske PVO, SAD bi vjerovatno gađale određene pojedince precizno navođenim oružjem. U zavisnosti od broja ciljanih lidera, operacija bi mogla da bude relativno brza.
Ali, to bi moglo da izazove i najsnažniji mogući iranski vojni odgovor, jer bi režim imao malo toga da izgubi.
Četvrta opcija: udari na iransku odbranu
Tramp je u decembru rekao da bi udario na Iran ako nastavi da razvija balističke projektile. Eliminacija tog oružja, kao i drugih elemenata iranske odbrane, mogla bi da bude jedan od potencijalnih ciljeva. Ti udari bi mogli da budu usmjereni na iransku mrežu proizvodnje balističkih raketa, na čiju je obnovu Teheran stavio prioritet od sukoba prošlog juna.
Iran je više ulagao u obnovu raketnog nego oštećenog nuklearnog programa.
SAD bi za napade na takve ciljeve vjerovatno koristile borbene avione poput F-15. Takvi udari mogli bi da potraju danima i da ograniče iranske balističke kapacitete.
Ipak, čak i ograničen broj raspoloživih raketa predstavljao bi prijetnju, a Iranci bi mogli da obnove svoja postrojenja u roku od nekoliko mjeseci, u zavisnosti od obima štete.
Peta opcija: iranski nuklearni program
Tramp bi mogao ponovo da naredi udare na iranski nuklearni program, kao prošlog juna. Napad na nuklearne objekte, koji su uglavnom duboko pod zemljom, vjerovatno bi zahtijevao bombardere B-2 sa bombama GBU-57, tzv. “razbijačima bunkera”.
Trajanje operacije zavisilo bi od toga koliku štetu SAD žele da nanesu programu. Ali, sami udari ne mogu da eliminišu iranske stručnjake niti da ugase ambiciju za razvojem nuklearnog oružja.
– Možemo nešto da oslabimo. Možemo nešto da uništimo. Ali to ne znači da oni ne mogu ponovo da to izgrade – rekao je Malroj, piše Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.