Sve je počelo prije nepune dvije sedmice kada je jemenska vlada prijavila krvavi napad na teretni brod „Tihama“.
U granatiranju je poginulo najmanje šestoro ljudi, dok je desetoro ranjeno. Brod je plovio pod zastavom Tanzanije, a njime je upravljala kompanija iz Dubaija.
Zvanični Kairo je za ovaj zločin optužio jemenske Hute – islamističku miliciju koja godinama pokušava da nasilno preuzme vlast u zemlji.
Ovo su ujedno i prve žrtve na trgovačkim brodovima u Crvenom moru otkako su SAD i Izrael u februaru ušle u direktan rat sa Iranom.
Krvavi bilans i nova meta u Adenskom zalivu
Samo dvanaest dana kasnije, uslijedio je novi udar. Ovog puta meta je bio tanker u blizini saudijske luke Janbu, a Huti su ponosno preuzeli odgovornost za napad na brod saudijskog brodara „Bahri“.
Dok se globalni mediji bave situacijom u Iranu, na gotovo 3.000 kilometara jugozapadno otvara se druga, tiša, ali ništa manje opasna ratna zona.
Prema pisanju uglednog američkog lista „Military Times“, američko vazduhoplovstvo drastično je pojačalo bombardovanje položaja ekstremističke grupe Al-Šabab u Somaliji. Do aprila ove godine izvedeno je čak 49 vazdušnih udara (poređenja radi, tokom cijele prošle godine bilo ih je 124, a u 2024. godini svega deset).
Iako Jemen i Somalija na prvi pogled djeluju kao sporedni frontovi, ekonomski gledano – situacija je na samoj ivici pucanja.
Trampova obećanja i paraliza trgovine
Kriza u moreuzu koji odvaja Istočnu Afriku od Arapskog poluostrva sve više podsjeća na proljećni scenario iz Ormuskog prolaza, kroz koji inače protiče čak petina svjetske trgovine naftom.
Prije izbijanja rata sa Iranom, oko 12 odsto svjetskog morskog transporta „crnog zlata“ prolazilo je upravo kroz Adenski zaliv. Iako je američki predsjednik Donald Tramp nedavno tvrdio da američka vojska ima „potpunu kontrolu“ nad Ormuzom, taj prolaz je i dalje djelimično blokiran, a slobodan protok robe ni blizu se nije vratio na pređašnji nivo.
Adenski zaliv je zbog ove blokade postao ključna alternativa, ali i nova meta.
Zlokobni pakt
U regionu je u međuvremenu stvoren novi, ekstremno opasan teroristički savez.
Ovaj pakt dugo je djelovao potpuno nemoguće: Huti su šiiti, a Al-Šabab suniti – vjerska razlika koja bi u normalnim okolnostima isključivala bilo kakvu saradnju. Međutim, spojila ih je zajednička mržnja prema SAD i Izraelu.
Istraga čuvenog „Wall Street Journala“ otkrila je da je u američkom raketnom napadu u februaru eliminisan Džibril Jahja Ali – somalijski posrednik koji je od 2023. bio ključna karika u spajanju Huta i Al-Šababa (grupe povezane sa Al Kaidom). Raketa je pogodila njegov automobil u pokretu, a iako CENTCOM to zvanično demantuje, izvori iz SAD potvrdili su da je riječ o preciznom američkom udaru.
Ova saradnja je ekstremno opasna: Al-Šabab je, prema američkim obavještajnim podacima, najbogatija frakcija Al Kaide sa godišnjim prihodom od preko 100 miliona dolara, koje prikuplja iznudama, reketiranjem luke Mogadišu i ilegalnim rudarenjem zlata.
Huti zauzvrat Al-Šababu obezbjeđuju moderno naoružanje i vojnu obuku. Procjenjuje se da je najmanje 100 boraca Al-Šababa već prošlo kroz kampove za obuku u Jemenu.
Šta ovo znači za cijene goriva u Evropi?
Nestabilnost u Iranu i na Bliskom istoku konstantno potresa svjetske berze. Podsjećanja radi, cijena nafte je u martu skočila na preko 110 dolara po barelu, dok je na vrhuncu krize išla i iznad 130 dolara. Trenutno se smirila u rasponu od 85 do 93 dolara, ali svaki novi napad momentalno lansira cijene u nebesa.
Glavna analitičarka kompanije „Windward“, Mišel Bokman, upozorava da se borci Huti ponašaju „potpuno nepredvidivo“ i da brodarske kompanije sada moraju da procjenjuju rizik za svaki brod pojedinačno prije ulaska u Bab el-Mandeb.
To direktno utiče na troškove prevoza i skok premija osiguranja od ratnog rizika – sa nekadašnjih 0,2 odsto na čak pet procenata po prelasku. Za jedan veliki tanker to znači dodatni trošak od nekoliko miliona dolara po plovidbi!
Ekonomski stručnjaci upozoravaju na jednostavno, ali surovo pravilo: Svaki rast cijene nafte od 10 dolara po barelu automatski podiže cijenu goriva na pumpama u Evropi za oko 6 do 7 evrocenti po litru.
Preusmjeravanje brodova i prijetnja novim poskupljenjima
Analize prestižnog Kilski instituta za svjetsku ekonomiju (IfW Kiel) pokazuju da brodari sve češće izbjegavaju opasnu zonu i biraju drastično dužu, ali sigurniju rutu – oko Rta dobre nade na jugu Afrike.
Ova obilaznica produžava putovanje za 7 do 10 dana, što je već dovelo do toga da u ključne evropske luke (poput Hamburga i Bremerhavena) stiže i do 25 odsto manje brodova, dok su troškovi transporta kontejnera skočili na skoro 6.000 dolara.
Pored toga, ugrožena je cjelokupna industrija – od automobilske i mašinske, do farmaceutske i medicinske.
Da stvar bude gora, iz ovog regiona stiže i značajan dio tečnog gasa.
– Ako se kriza nastavi, novi ugovori će biti znatno skuplji, a punjenje uglavnom praznih skladišta gasa donijeće ogromne troškove. To znači samo jedno, i naredne zime cijene gasa za domaćinstva i privredu mogu ostati trajno visoke – upozorava Sebastijan Bolja iz Njemačke privredne komore (DIHK), prenosi Blic.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.