Upravo je bio napisao rečenicu da Vladimir II, vladar srednjovekovne Kijevske države iz 12. veka, “nije dozvoljavao moćnima da ugnjetavaju siromašne i nezaštićene” i ispod “moderna adaptacija”, kada je dron “šahed” na mlazni pogon pri brzini od 500 kilometara na sat uletio u njegov dom i ubio ga na licu mjesta.
Među ruševinama, njegov nezavršeni domaći zadatak – iskrzan od eksplozije i umazan krvlju – ostao je otvoren na istoj stranici na kojoj ga je tog jutra ostavio, a potresne fotografije su objavljene na društvenim mrežama.
U prvom trenutku nisam bio u stanju da shvatim takve detalje, bio sam potpuno van sebe od šoka. A onda sam shvatio koliko je sve to bilo simbolično – ispričao je juče za “Dejli mejl” Danijelov neutješni otac Zorik (53).
Kroz suze, Zorik je pozvao svijet da “obrati pažnju na ono što Rusija radi”. On i dalje nije uspio u potpunosti da razgovara sa svojom suprugom Natalijom (43), inače menadžerkom prodaje u jednom hotelu, o onome čemu je prisustvovala. Pokušavali smo. I dalje se plašimo da ulazimo u sve detalje. Jer, za razliku od mene, ona je gledala kako se to dešava pred njenim očima. Nas dvoje razdvaja svega 15 sekundi. Ali tih 15 sekundi koje je ona proživjela, a ja nisam, nešto je najteže, najsurovije i najstrašnije što jedan čovek može da doživi. Na sreću, njene povrede nisu teške i uskoro će biti dobro, bar fizički. Ali najveća trauma, kao što razumjete, jeste ona psihička – rekao je Zorik, koji je spavao u trenutku kada je dron udario u stambenu zgradu.
Pobjegli od rata u Ukrajini, pa se vratili zbog napada Hamasa
Ova jevrejska porodica preselila se u Ukrajinu iz Izraela godinama prije početka invazije na Ukrajinu. Kada je Rusija napala Ukrajinu, vratili su se u Tel Aviv, ali su ponovo došli u Kijev nakon napada palestinske militantne grupe Hamas 7. oktobra 2023. i rata u Gazi koji je usledio.
Danijelov poslednji razgovor sa ocem, veče pre pogibije, bio je o njegovom snu da živi u bezbednoj zemlji. Danijel je živio u dve zemlje u kojima je postojala stalna pretnja po život. Njegov san je bio da se njegova djeca nikada ne suoče sa tim. Pitao me je koje bi zemlje mogle da mu ispune taj san. To je bila njegova velika želja. Bio je to verovatno jedan od poslednjih razgovora koje smo vodili. Poslije toga je otišao na spavanje i više ga nikada nisam video živog. Prva nedjelja je bila pakleno teška. Kad god bih sklopio oči, video bih svog sina u lokvi krvi. Bilo je fizički i emotivno nepodnošljivo – rekao je Zorik.
Sahranili sina u Izraelu
Zorik, po struci enolog, njegova supruga i njihov stariji sin Mihail (20) vratili su se u Tel Aviv i preneli Danijelove posmrtne ostatke. Prijatelji su u znak sjećanja na njega posadili cvijeće u Kijevu.
– Ne žalim ni za čim što sam mu rekao ili propustio da kažem. Jedino za čim žalim jeste to što nisam uspeo da ga spasem. Nisam ga dovoljno zaštitio. I vjerovatno žalim što nismo napustili Kijev. Da u tom trenutku nismo bili tamo, on bi danas bio živ – rekao je otac malog Danijela.
Zorik kaže da o svom sinu – gurmanu koji je sanjao da poseti Baskiju i Japan kako bi probao tamošnje specijalitete – govori “neprestano” i da misli na njega “svakog minuta”.
Uvijek se prisjećamo smiješnih trenutaka. Ponekad nas to rasplače, ali nastavljamo da pričamo. Svakog sekunda gledam mesta na kojima smo bili zajedno. Sjećam se kako je hvatao guštere – rekao je on.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.