Ovakav stav djeluje prkosno, ali ukazuje na mnogo teže ograničenje: Teheranu su pregovori potrebni podjednako koliko i dokaz da na njih nikada nije bio primoran, piše “Njuzvik”.
– Nikada nećemo pognuti glavu niti pokleknuti – poručio je Pezeškijan, ističući da se neće predati nakon što je optužio Vašington za pritiske, sankcije i siledžijsko ponašanje.
Pezeškijan je takođe naglasio da je Islamska Republika Iran “spremna za dijalog, diplomatiju i pregovore, ali bez prihvatanja jezika sile”.
Spajanje ove dvije poruke slikovito opisuje dilemu u kojoj se nalazi: javna poruka Irana jeste otpor, ali njegova strateška potreba je izlaz iz sukoba putem pregovora koji ne bi izgledali kao kapitulacija. Kuda onda ovo vodi?
🇮🇷🇮🇱Iranian President Masoud Pezeshkian:
“The nuclear weapon is in Israel, but the inspectors are in Iran.” https://t.co/ZEpPJMx0rZ
— Megatron (@Megatron_ron) September 23, 2026
Najteže je izaći iz sukoba
Pezeškijan se obratio dan nakon što je američki predsjednik Donald Tramp u svom govoru u UN branio rat sa Iranom, optužio Teheran za odugovlačenje i upozorio da bi mogao da “zbriše” Islamsku Republiku ako se ne postigne sporazum, prenosi Blic.
Zvaničnici SAD i Irana održali su razgovore na marginama zasjedanja UN, pri čemu je Tramp taj susret opisao kao “veoma dobar”, dok je državni sekretar Marko Rubio izjavio da je Tramp otvoren za susret sa Pezeškijanom tokom boravka u Njujorku.
Za Teheran to stvara dobro poznatu situaciju: pregovori pod pritiskom mogu da donesu olakšanje, ali pregovaranje dok američke prijetnje i dalje traju u javnosti izgleda kao predaja.
Pezeškijan je na to odgovorio tako što je pregovore učinio politički upotrebljivim prije nego što postanu diplomatski korisni. Predstavljajući Iran kao ugruvanog, ali nesalomivog aktera, on nije zatvorio vrata diplomatiji, već je pokušao da definiše uslove pod kojima bi se pregovori mogli prodati sopstvenoj javnosti, piše “Njuzvik”.
Ta logika oslanja se na već poznati način funkcionisanja iranske države – istrajnost je izvor legitimiteta. Naročito u ratnim uslovima, svaki kompromis mora da bude prikazan kao dokaz otpora, a ne kao priznanje da je pritisak urodio plodom.
Otpor i diplomatija idu ruku pod ruku
Govor je jasno ogolio unutrašnju protivriječnost Irana. Pezeškijan je tvrdio da se Iran “samo branio” i optužio SAD i Izrael za napade. Njegova tvrdnja da Iran nije gađao civilno stanovništvo demantovana je pogibijama civilnih pomoraca i radnika migranata u regionu.
Kada je riječ o Ormuskom moreuzu, Pezeškijan je upozorio da neprijateljske flote i širenje rata neće donijeti mir. Istakao je da je neprihvatljivo da drugi imaju koristi od tog morskog prolaza, dok je Iranu onemogućen pristup.
To je bilo više od obične retorike. Visoki iranski zvaničnik izjavio je da bi Teheran mogao ponovo da otvori Ormuski moreuz u roku od sedam dana ukoliko SAD smanje vojni pritisak i ukinu blokadu iranskih luka.
Tako se praktična ponuda i javni prkos kreću u istom smeru. Iran šalje signal da je spreman na cijenkanje oko tačke koja nanosi najveću ekonomsku štetu u ratu, ali insistira da svaki dogovor mora izgledati kao potvrda iranskog uticaja, a ne američkog pritiska.
Teheran se obraća i sopstvenoj javnosti
Pezeškijanov problem na polju domaće politike vidljiv je i u retorici njegovih saradnika i rivala.
Predsjednik iranskog parlamenta Mohamed Bager Galibaf, koji je ranije predvodio pregovarački tim, izjavio je da se Iran nikada neće predati i upozorio da Tramp ne može da nametne svoju volju iranskom narodu i oružanim snagama.
Združena vojna komanda Irana nazvala je Trampove pretnje “unutrašnjom propagandom”, ocijenila da učestale prijetnje SAD pokazuju “strateški očaj” i upozorila na još žešće napade na SAD i Izrael.
Pezeškijan, koga u iranskom političkom sistemu često opisuju kao umjereniju figuru, stigao je u Njujork pod ogromnim pritiskom i pod budnim okom iranske vojske. Nakon višemjesečnog sukoba, cijena bilo kakvog ustupka Vašingtonu postala je previsoka za politički opstanak u Teheranu. Ta činjenica njegov govor u UN čini manje izrazom samopouzdanja, a više političkim manevrom uspostavljanja redosljeda koraka – prvo ide dokazivanje istrajnosti, pa tek onda stvaranje prostora za diplomatiju.
Govor u UN otkrio tajnu Irana
Kako se navodu u analizi “Njuzvika”, i SAD-u i Iranu je potrebno da izgledaju snažno, pa će pretvaranje posrednih i nižih kontakata u pravi proces od kog obe strane imaju koristi biti pravi test.
Za Trampa, politički motiv je da pokaže kako je pritisak vratio Teheran za sto, posebno nakon što je optužio Iran da čeka da vidi kako će proći na međuizborima pre nego što sklopi dogovor.
Za Iran, motiv je potpuno suprotan – svaki dogovor mora da izgleda kao da je Vašington priznao iransku izdržljivost, naročito ako uključuje Ormuz i sankcije.
Ako Iran nastavi da uslovljava situaciju u Ormuzu američkim vojnim pritiskom i pristupom lukama, rat možda ulazi u fazu cijenkanja. Ako iranski zvaničnici budu zaoštravali retoriku brže nego što posrednici uspiju da definišu uslove, Pezeškijanov prkos biće teško preoblikovati u diplomatiju.
Govor u UN otkrio je tajnu Irana: Teheran ne pokušava samo da pruži otpor, već nastoji da pregovara o izlasku iz rata, a da pritom očuva politiku otpora na domaćem terenu.
Ekspresni odgovor Bijele kuće
Tokom Pežeskijanovog govora u UN, američki i izraelski delegati su napustili salu znak protesta, a nakon obraćanja portparolka Bijele kuće Ana Keli je optužila iranski režim da sprovodi nasilje nad sopstvenim narodom, Amerikancima i susednim zemljama, dok sebe predstavlja kao žrtvu.
– Iranski režim je ubio hiljade svojih građana, ubio Amerikance u inostranstvu, izvršio terorističke akte u Ormuskom moreuzu i pokrenuo neselektivne napade na svoje komšije u regionu. Tramp se bori da takva zla zemlja nikada ne dođe u posjed nuklearnog oružja, i na taj način se bori za bezbjednost cijelog sveta – poručila je Keli.
Sljedeće sedmice će biti tačno sedam mjeseci od početka rata u Iranu, koji je samo do 1. avgusta Ameriku koštao 38 milijardi dolara, dok je broj stradalih Amerikanaca povećan na 19.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.