Dok je posmatrao oluju kroz prozor svog doma, učenik šestog razreda Luka Durham primijetio je prizor koji je stanovnicima Majamija dobro poznat ulice pod vodom, poplavljene garaže i grad koji nakon svake jače kiše nakratko prestaje normalno da funkcioniše.
Umjesto da to prihvati kao uobičajenu pojavu, postavio je jednostavno pitanje:
Zašto beton odbija vodu, umjesto da je upija?
Upravo iz tog pitanja nastala je ideja koja ga je dovela do niza eksperimenata. Njegov cilj bio je da običan beton pretvori u materijal koji će se ponašati poput sunđera i upijati kišnicu, čime bi se smanjio rizik od poplava.
Tokom istraživanja koristio je materijale koji se uglavnom smatraju otpadom – usitnjene školjke ostriga i drveni ugalj.
Miješanjem ovih materijala sa betonom nastale su sitne šupljine i kanali kroz koje voda može da prolazi, umjesto da se zadržava na površini.
Ideja je djelovala jednostavno, ali je njena realizacija bila znatno složenija. Što beton bolje upija vodu, postoji veći rizik da postane manje čvrst, pa je bilo potrebno pronaći pravi odnos sastojaka.
Rezultati su ga iznenadili
Kako su eksperimenti odmicali, pokazalo se da najbolje rezultate nisu davale mješavine za koje je prvobitno mislio da će biti najefikasnije.
To je, kako kaže, još jednom potvrdilo da nauka često donosi neočekivane odgovore i da eksperimenti vode do rješenja koja se ne mogu unaprijed predvidjeti.
Za svoj rad Luka je osvojio nagradu na školskom takmičenju iz nauke, kao i priznanje za mladog pronalazača.
Rješenje za problem koji pogađa čitav grad
Iza ovog školskog projekta krije se mnogo ozbiljnija tema.
Majami se godinama suočava sa čestim poplavama zbog svog geografskog položaja i obilnih padavina. Zbog toga beton koji može da upija kišnicu nije samo zanimljiv eksperiment, već bi u budućnosti mogao da postane jedno od mogućih rješenja za problem koji iz godine u godinu postaje sve izraženiji, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.