Tog petka 10. septembra 1976. bilo je vedro i sunčano, a vidljivost je bila odlična. Uprkos idealnim vremenskim i meteorološkim uslovima, došlo je do fatalne nesreće u vazduhu, na visini od otprilike 10.000 metara.
Kako piše portal “Podravski”, oko 35 kilometara sjeveroistočno od Zagreba, iznad Vrbovca, u 11.14 sati, sudarila su se dva civilna aviona pri brzinama od 900 kilometara na sat:
“Trident Tri” kompanije “Britiš ervejz”, let broj 476 iz Londona za Istanbul sa 54 putnika i devet članova posade i DC-9-32 “Ineks Adria Aviopromet” iz Splita prema Kelnu, let broj 550 sa 108 putnika i pet članova posade.
Avioni su bili ispravni, a posada zdrava, iskusna i odmorna. Pridržavali su se plana leta i najvjerovatnije su oba bila na auto-pilotu, a s obzirom da niti jedan pilot u kritično vrijeme nije ništa preduzimao, u trenutku kontakta nisu se vidjeli. To je bilo vrijeme kada avioni nisu bili tehnički opremljeni kao danas, kad suvremena elektronika registruje neposrednu opasnost sudara.
Bljesak, dim i pad
Bljesak, dim, početak destrukcije i pada uočio je pilot aviona „Lufthanza“ koji se nalazio 24 km istočno iza aviona „Trident“ i odmah obavestio kontrolu vazdušnog saobraćaja Zagreb.
Katastrofa se više nije mogla sprečiti.
Direktni sudar lijevog krila DC-9 presekao je „Tridentov“ kokpit i prednju putničku kabinu. Silina udara, strukturni raspad letelica i dekompresija bili su fatalni za svih 176 putnika. Avioni su pali sedam kilometara međusobno udaljeni, na poljoprivrednu površinu od otprilike 10 kilometara kvadratnih. Srećom, iako je u blizini bilo ljudi, niko na tlu nije stradao.
Prizori su bili stravični, a za očevice i prve pristigle traumatični za cijeli život. Hitno su formirani timovi za spašavanje, gašenje požara, osiguranje i zvanični uviđaj.
Vazdušne struje nosile tragove sve do Podravine
Nakon sudara i raspada letelica na velikoj visini, vazdušne struje nosile su lagane materijale, papir i slično, prema severu, pa i do područja Koprivnice, najbliže do Vinice. Građani su pronađene predmete predavali policiji koja je kontaktirala stožer.
Kao formalni član ekipe za uviđaj uključen je Stjepan Slukić iz Koprivnice, kriminalni tehničar i daktiloskopski veštak, što znači sudski veštak za utvrđivanje identiteta osoba na temelju papilarnih linija prstiju, dlanova i stopala koju je razvio Ivan Vučetić, po kojem Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i veštačenja, kao samostalna jedinica MUP-a, nosi ime.
Izbor Stjepana Slukića nije bio slučajan, jer radilo se o čovjeku koji je razvio kriminalnu tehniku u koprivničkoj policiji zahvaljujući naprednim inovacijama (fizika, hemija, fotografija), kadrovima i edukativnosti. Detekcija najtežih krivičnih dela bez njega je bila nezamisliva, ne samo u Hrvatskoj, već i šire, piše “Podravski”.
Zdravko Bukljaš, veštak za mehaničke tragove tadašnjeg Zavoda i kasnije profesor na Saobraćajnom fakultetu bio je taj koji je sa svojim timom dokazao da su oba aviona u trenutku sudara bila u vodoravnom položaju. Bio je to ključan podatak za istragu, jer većina je tvrdila da se “Adrijin DC-9” penjao, što se pokazalo netačnim.
Osuđeni radio treću smjenu od 12 sati tri dana zaredom
Ogroman interes medija, vlasnika aviona, proizvođača, rodbine i drugih, zahtjevao je interdisciplinarni pristup i međunarodnu saradnju.
Dileme nije bilo. Za sudar u opisanim uslovima i smrt 176 ljudi bila je odgovorna isključivo Kontrola vazdušnog saobraćaja Zagreb, zbog propusta u proceduri udaljenosti i visine aviona.
Iako je optuženo svih osam ovlašćenih osoba u smeni, osuđen je samo kontrolor Gradimir Tasić, kojem je to bila treća smena zaredom u tri dana, po 12 sati. Dobio je sedam, ali odslužio dve godine i tri meseca zatvora, najviše zahvaljujući peticiji kolega kontrolora koji su ga nazvali „žrtvenim jarcem“. Preminuo je relativno mlad.
Istog dana Bušićeva grupa otela avion u SAD
Nevjerovatna je koincidencija da se istog 10. septembra 1976. dogodila i otmica aviona u Americi u kojoj je učestvovao Hrvat Zvonko Bušić.
Bušić, njegova supruga Džulien, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić ukrcali su se u avion nakon što su kupili karte pod lažnim imenima, a nakon poletanja tvrdili su da imaju bombe, iako u avionu nisu imali stvarni eksploziv. Ali, zato je bomba koju je prethodno postavio u ormariću na njujorškom terminalu bila stvarna, a tokom pokušaja njenog deaktiviranja došlo je do eksplozije i poginuo je policajac Brajan Marej dok je još nekoliko policajaca povrijeđeno.
Iako je tvrdio da nikoga nisu planirali da ubiju već da je cilj bio politička propaganda, Bušić je 1977. osuđen je na doživotni zatvor zbog otmice aviona i djela koje je dovelo do smrti druge osobe. U američkom zatvoru proveo je 32 godine te je 2008. pomilovan i deportovan u Hrvatsku, gdje je pet godina kasnije izvršio samoubistvo u 67. godini, prenosi Podravski.hr.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.