Upravo tako američki predsjednik Donald Tramp vidi Kanadu, ne ostavljajući nimalo prostora za međusobnu saradnju dva saveznika.
Predsjednik sklon maltretiranju komšija sve više podiže carinske barijere, a otišao je toliko daleko da je južni dio jezera Ontario prekrstio u „Jezero Amerika“.
Revoltirani kanadski potrošači uzvraćaju udarac – prosipaju burbon iz Kentakija i demonstrativno otkazuju putovanja u Las Vegas. S druge strane, Karni, koji je na čelu vlade već 18 mjeseci, ostaje nepokolebljiv i prkosan, postavši centralna figura dramatičnog i fascinantnog geopolitičkog okršaja, piše „Ekonomist“.
Mnogi su očekivali da će Karni do sada pokleknuti. Kanada je ipak lider samo srednje sile, sa osrednjom ekonomijom i skromnim oružanim snagama, koja je opterećena brojnim unutrašnjim ranjivostima.
Jedna od njih izašla je na vidjelo 19. oktobra, kada je pokrajina Alberta održala referendum o potencijalnom otcjepljenju – potez kojim bi, da je većina bila za otcjepljenje, sa sobom odnijela rezerve nafte veće od ukupnih zaliha Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Međutim, Karni zapravo politički briljira, piše „Ekonomist“. Pod njegovim vođstvom Kanada stoji znatno bolje nego što se prognoziralo. Još u januaru, na godišnjem forumu u Davosu, Karni je poručio da takozvane „srednje sile“ moraju pronaći način da se zajednički suprotstave agresivnim velesilama.
Devet mjeseci kasnije, njegova zemlja nudi dragocjene lekcije o tome šta države tog ranga treba da preduzmu kada im geopolitički džin izmakne tlo pod nogama.
Karnijeve dragocjene lekcije za borbu protiv geopolitičkog džina
Te lekcije počinju otrežnjujućom dozom realizma. Srednje sile nikada neće moći u potpunosti da zamijene hegemone u održavanju moćnih globalnih institucija poput Ujedinjenih nacija (UN).
Svijet je postao znatno opasnije mjesto jer i Amerika i Kina zloupotrebljavaju ili gaze pravila na kojima je počivala ravnoteža snaga. Ohrabreni takvim haosom, destruktivni akteri poput Rusije i Irana postaju još agresivniji predatori, ocjenjuje „Ekonomist“.
Istovremeno, koordinacija miroljubivijih srednjih sila često je pretežak zadatak da bi se postigao krupan rezultat – što se najbolje vidi na primjeru Evropske unije (EU), najrazvijenijeg kluba te vrste.
Pa ipak, srednje sile mogu znatno da ublaže štetu, što Kanada i njeni saveznici jasno demonstriraju:
– Karni putuje svijetom sklapajući nove trgovinske sporazume i otvarajući pregovore o strateškim partnerstvima, poput ideje o pridruženom članstvu Kanade u EU.
– U domenu odbrane, Kanada ubrzano smanjuje tradicionalnu zavisnost od SAD i ozbiljno razmatra nabavku švedskih borbenih aviona „Gripen“.
Kada se nađu pred konkretnom prijetnjom, srednje sile mogu pokazati zube, piše „Ekonomist“.
Ipak, najvažnija lekcija Kanade leži u onome što pragmatični premijer Karni sprovodi kod kuće. Prije samo nekoliko godina zemlja je djelovala zaglavljeno u političkoj jalovosti i nefunkcionalnoj upravi.
Prihod po glavi stanovnika srozao se sa 90 odsto američkog prosjeka iz osamdesetih na svega 71 odsto 2022. godine.
Danas Karni gura dugo odlagane mjere za jačanje produktivnosti, otvara privredu i podiže izdvajanja za odbranu sa skromnih 1,3 odsto na propisanih dva odsto BDP-a.
Među prvim potezima ukinuo je nepopularni porez na fosilna goriva za građane i najavio izgradnju strateškog naftovoda koji će transportovati naftu iz Alberte do zapadne obale.
Zatim je:
– počeo da uklanja unutrašnje barijere u međuregionalnoj trgovini;
– odustao od drastičnog podizanja poreza na kapitalnu dobit;
– smanjio najnižu stopu poreza na dohodak;
– predstavio plan za smanjenje savezne potrošnje.
U trgovinskom ratu sa Bijelom kućom Kanada je pokazala kičmu: uvela je recipročne carine direktno usmjerene na američke proizvode iz ključnih „kolebljivih“ saveznih država pred izbore za američki Kongres u novembru, ubrzano prekidajući dugoročnu zavisnost od južnog susjeda.
Kako je Karni izbjegao „Junkerovo prokletstvo“
Karni je za sada uspio da izbjegne zlu kob poznatu kao „Junkerovo prokletstvo“, nazvanu po bivšem predsjedniku Evropske komisije Žan-Klodu Junkeru, koji je o reformama svojevremeno cinično rekao: „Svi mi odlično znamo šta treba raditi, ali ne znamo kako da ponovo pobijedimo na izborima kada to sprovedemo“.
Karniju popularnost vrtoglavo raste uporedo sa rezovima. Prije samo dvije godine devet od deset Kanađana nije znalo kako premijer izgleda na fotografiji, a danas podrška njegovoj politici dostiže skoro 70 odsto.
Na međunarodnoj sceni Karni je zamijenio uzdrmanog predsjednika Francuske Emanuela Makrona na poziciji vodeće ikone političkog centra. Kontrast u odnosu na Trampa, koga sopstveno biračko tijelo sve teže podnosi, više je nego očigledan.
Ove mjere nude jasan putokaz i drugim državama. Ipak, prostor za konkretnu saradnju srednjih sila na opipljivim projektima nikada nije bio veći.
Prije svega, one mogu da ojačaju svoju spoljnu poziciju tako što će nuždu iskoristiti za sprovođenje bolnih reformi kod kuće.
Na paradoksalan način, Tramp je učinio uslugu demokratskom svijetu: dao im je preko potrebni motiv da konačno presijeku probleme koje su godinama gurali pod tepih, piše „Ekonomist“, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.