Ja to nisam mogao da uradim, a on mi je onda zarđalim kombinirkama izvadio pet zlatnih navlaka. Morao sam sa Jelićem, koji je sa mnom zarobljen, da se držim za ruke, a onda bi puštali struju. Uši su mi bušene heftalicom, a Rakijica mi je brenerom pržio ruke. Ta mučenja su trajala dok njima ne dosadi – rekao je Popović.
Popović je ispričao da je kao pripadnik Lake čelinačke pješadijske brigade, sa Milenkom Jelićem, Rankom Antonićem i Grujom Đajićem zarobljen 12. decembra 1992. godine nakon pada Vučilovaca, te da je zatvoren u školu u Donjoj Mahali gdje je bilo mnogo zatvorenika, među kojima su bile žene i starci.
– Nas četvorica smo kraće vrijeme bili zatvoreni u manjoj prostoriji u kojoj su nas tukli, a onda smo prebačeni u veću gdje je bilo oko 50 Srba i devet Bošnjaka. Odmah su počeli da nas tuku. Udarali su nas vojni policajci koje sam znao po nadimcima Mate Rakijica, Pera Konj, Elvira, Dama – posvjedočio je Popović.
On kaže da ni njegovi drugovi, sa kojim je zarobljen, nisu bolje prošli. Grujo Đajić je, između ostalog, slomio nogu kada ga je Dama svukao sa kreveta, dok su Ranku Antoniću gasili cigarete na tetovaži JNA na ruci.
Svjedok je rekao da je vidio Đuru Matuzovića kako ispred logora u Donjoj Mahali šamara zatvorenika Žarka, čijeg prezimena se ne sjeća, a koji je kasnije preminuo.
On je dodao da je od polovine januara do 9. aprila 1993. godine u osnovnoj školi u Donjoj Mahali, koja je bila logor za Srbe, Matuzovića vidio tri puta u uniformi na kojoj je pisalo HVO, te da je jednom prilikom udario Žarku 20-30 šamara.
Svjedok je naveo da su mu za Đuru rekli Pero poštar i zarobljeni Srbi iz Orašja koji su se međusobno poznavali.
Popović je rekao da je sa dva mladića iz Borova Sela 9. aprila 1993. odveden u Osijek, te da je razmijenjen 3. maja. Kasnije je čuo da su mladići sa kojima je doveden ponovo vraćeni u logor.
Branilac optuženog Đure Matuzovića, advokat Vlado Adamović rekao je tokom unakrsnog ispitivanja da ovaj svjedok miješa likove i imena.
Adamović je podsjetio Popovića da u iskazu Agenciji za istrage i zaštitu BiH 2015. godine nikada nije pomenuo Đuru Matuzovića, nego Đuru Matuzića ili Mutuzovića. Branilac je dodao da je na fotografijama, koje su predočene svjedoku, on prepoznao samo Matu Rakijicu i Damu.
Osim toga, Adamović je rekao da je svjedok ranije izjavio da mu je izvjesni Zlaja brenerom pržio ruke i da mu je on dao nož da izvadi zube.
Popović je na to rekao da imena zaboravlja, ali batine nikada.
Adam Filipović, branilac Mate Živkovića zvanog Rakijica, rekao je da će odbrana dokazati da njegov klijent nema tetovažu na lijevoj ruci, kao što je Popović izjavio Sipi.
Svjedok Tužilaštva BiH Mladen Kršić ispričao je da je kao osamnaestogodišnjak zatvoren u školu u Donjoj Mahali gdje su ga dočekali policajci sa nadimcima Pera Konj, Mato Rakijica, Kemi, Soe, kako su se između sebe zvali.
Kršić je potvrdio da je tokom zarobljeništva iz fiskulturne sale izvođen dva- tri puta kada je bio pretučen.
– Jednom me Dama podigao i bacio na pod, nakon čega su me ostali počeli šutati i udarati, a neko me je i zajašio. Tada sam vidio da je neko tablom od stola po leđima udarao Sretu Đikića. Ja sam bio uplašen i samo sam htio da preživim – ispričao je Kršić.
On je potvrdio da je išao na liniju na kopanje rovova i tranšeja gdje se lako moglo poginuti od granate ili metaka.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, te Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.
Nastavak suđenja zakazan je za 17. april.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu