Prije godinu dana, 3. oktobra, na ribnjaku “Sveti Nikola” u Neuzini kod Zrenjanina tragično su život izgubila dvojica kolega Veljko Vujasković (23) i Tito Novak (58) koji su tog dana došli na pecanje. Tijelo Novaka koje je plutalo po površini jezeza primetili su prolaznici, a ronioci su kasnije iz vode izvukli Veljka.
– Danas smo mu podigli spomenik, sad smo došli sa groblja, ovo je još jedan jako težak i emotivan dan za našu porodicu. Plačemo, jedni druge tješimo, smirujemo – započela je priču o teškoj godinu koju proživljava bez brata Milijana Marković Vujasković, sestra stradalog Veljka:
– Velika je praznina, svaki put kad dođem on me je čekao na kapiji, sad ga nema da me sačeka. Njegova soba je prazna, nema više tog osmijeha, tih očiju, njegove riječi… A kako vrijeme odmiče meni je sve teže, prenosi Blic.
O tome kako je do nesreće na jezeru došlo postojale su dvije verzije – prema prvoj, starijem kolegi Novaku je pozlilo, a Veljko je skočio za njim iako je neplivač, prema drugoj je pak Tito bio taj koji je skočio da pomogne Veljku koji je upao u vodu kada su tog dana otišli na ribnjak “Sveti Nikola” na pecanje.
Veljkova sestra Milijana navodi da je za ljude u Neuzini njen brat heroj i vjeruje da je on svjesno skočio u vodu, iako nije znao da pliva, kako bi pomogao kolegi. Takva smrt, prema njenim riječima, oslikava upravo ono kakav je Veljko bio – požrtvovan i spreman da sve uradi za druge.
– Godinu dana ljudi pričaju, nisu zaboravili, i dalje se pitaju kako se desilo, kako je takvu odluku donio, nije znao da pliva… Ali on je za sve nas najveći heroj – rekla je i osvrnula se:
– Mislim da je apsolutno svjesno žrtvovao svoj život, njemu je srce reklo da tako uradi i tako je uradio, znao je da je neplivač, a odlučio je da skoči u vodu i pomogne čoveku mnogo starijem od sebe, čovjeku koji je godina bliskih našem ocu. On je inače u životu bio takav, uvijek je bio spreman da pomogne, da se žrtvuje. Svakome od drugara, kolega kad je bilo šta trebalo, bio je tu.”
Godinu dana porodica Vujasković Veljkovu smrt ne može da preboli i tu vrijeme ništa ne mijenja. Utjehu traže u dječaku koji se rodio dva mjeseca nakon njegove smrti koji je dobio ime po njemu.
– Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće kad se to desilo. Kada sam se porodila sinu sam dala ime Veljko, po njemu – kroz suze je ispričala Milijana:
– Kćerki koja ima tri godine nisam znala kako da objasnim da je izgubila ujaka, rekla sam joj da spava. Ona i sada stalno pita za njega, uvek pita “Gde je moj ujka?”, pokazuje na nebo, kaže tamo je, on sad spava. On je obožavao, među njima je ljubav bila neopisiva…”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu