Banjaluka je već decenijama poznata po raskošnim alejama. Nekad su ih zvali Aleje uzdisaja, zbog zaljubljenih parova, koji su šetali, zagrljeni, pod krošnjama.
Ogromno stablo se, uz tresak, obrušilo na trotoar i samo pukom srećom niko nije stradao. Očevici tvrde da je mlada žena, sa bebom u kolicima, za dlaku izbjegla tragediju. Dogodilo se to juče u centru Banjaluke.
Proljeće je, izgleda, već stiglo u Banjaluku, pa su radnici preduzeća zaduženog za održavanje gradskog zelenila prionuli na posao.
Mada se vrijeme u posljednjih nekoliko dana stabilizovalo, olujni vjetrovi se u Banjaluci mogu očekivati i u narednim sedmicama.
Ako ni po čemu drugom, bar po vremenskim (ne)prilikama smo, definitivno, postali dio svijeta. Kao i svuda na planeti i u Banjaluku su klimatske promjene donijele učestale oluje i jake kiše, kojih će ubuduće biti još više.
Kad krene oluja, pa izgleda da će krovovi poletjeti kao da su od kartona, vjetar se zaplete u krošnjama aleja i - opasnost nestane.
Vratiti Banjaluci epitet „grad zelenila“ jedan je u nizu od prioriteta nove gradske administracije, a novim parkovima, sadnicama i alejama nastoje da svoju misiju sprovedu u djelo.
Banjaluka je ostala bez novca za jesenju sadnju, ali nije bez novih sadnica. Telefoni u Gradskoj upravi stalno zvone, mnogo ljudi želi da donira sadnice.
Za Banjaluku mogu reći da je to grad koji ima dušu, u kome se nalaze dobri i pozitivni ljudi. Moja želja je da tako ostane, da grad i dalje radi na svom razvoju i napretku.