Naše društvo ne pati samo od političke krize, ono pati od sopstvene nesposobnosti da išta prepozna kao ozbiljan problem dok ne bude prekasno, smatra sociologinja Mirjana Čeko.
Na svakom koraku u Republici Srpskoj osjeća se praznina. Mnoge škole se zatvaraju, jer nema đaka, sela su sve više pusta i sve više je starijeg stanovništva. I svuda oko nas priče o mladima koji su otišli u inostranstvo u potrazi za boljim životom.
Neki će reći da je bojkot kupovine u trgovačkim lancima, kao reakcija na visoke cijene osnovnih životnih namirnica, u BiH imao efekat, drugi da nije. Kako god, ljudi su tog dana i kupovali i točili gorivo. Pa, kako onda bojkot može da uspije u Srbiji ili Hrvatskoj?
Bacanje u vazduh i padanje na tlo, zadržavanje vazduha dok se ne izgubi svijest, turpijanje zuba kod kuće, stezanje kaiša oko vrata do krajnjih granica, stavljanje što više predmeta u usta… Ovo su tek neki od morbidnih i neshatljivih izazova koja kruže društvenom mrežim TikTok i nezamislivo su opasni.
Kada neku zajednicu pogodi nesreća bilo koje vrste, solidarnost dobrih ljudi tada izađe u prvi plan. Tako je bilo i kada su Donju Jablanicu, Konjic, Kreševo, Kiseljak, Fojnicu pogodile poplave i odroni kakvi se ne pamte. Podigao se običan svijet običnom svijetu da pomaže. A, nadležni?