Strah za bezbjednost i zavist okoline, po sagovornicima Blica osnovni su razlozi zašto za razliku od, na primjer, Amerikanaca koji se nakon nekog takvog dobitka vrlo brzo prikažu medijima u SAD, ljudi u Srbiji koji zahvaljujući glavnom loto dobitku preko noći postanu milioneri, ne žele da otkriju svoj identitet.
“Taj bi za nekoliko dana bio opljačkan”
Za psihologa Žarko Trebješanina, kako kaže za Blic, postoji vrlo praktičan razlog zašto srećni dobitnici ne žele da se za njih zna, “a to je sopstvena bezbjednost i ne treba puno psihologije da bi se objasnilo”.
– Najprije što čovjek pomisli jeste zamislite da se neko ko je dobio ogromnu svotu novca javi i prikaže, pa on bi u roku od nekoliko dana bio opljačkan, to je gotovo sigurno. Tako da ako živite u društvu gdje nemate sigurnost i zaštitu sasvim je razložno da ljudi ne žele da postanu poznati javnosti iz tog razloga. A ima i do toga da bi se srećnom dobitniku javila gomila ljudi da im pozajmi nešto od dobitka, a većina ne bi vratila – kaže Trebješanin.
Poslije bezbjednosnog, na red dolaze i sociološki i kulturološki razlozi zbog kojeg lutrijski milioneri ostaju nepoznati za širu javnost. Jer, kako za Blic objašnjava sociolog Aleksa Vukašinović, “svako izdvajanje u našem društvu je fundamentalno neprihvatljivo, pogotovo ako je na osnovu neke ekonomske i materijalne razlike”.
– Niko ne želi da bude prokazan kao neko ko je lako dobio veliki novac. Ne želi da navuče na sebe zavist okoline i da stvori potencijalne neprijatelje koji bi ga pokrali ili prevarili. Tako da, pod uslovom da je cijeli taj sistem lutrije ono za šta se izdaje da jeste, što će reći da ljudi zaista dobijaju veliki novac ili bar dio tih para, onda je po sredi ovo prvo – momenat same kulture, da nije pametno isticati se po svaku cijenu – smatra Vukašinović.
– Naša kultura fundamentalno ne dozvoljava i čak osuđuje da se bude uspješan. Naša sredina ne trpi nikakve dobitnike, već tradicionalno voli patnju i tragediju. Razvili smo tu kulturu bijede i patnje kao fundamentalne vrline. Kod nas je siromašan i napaćen čovjek pravednik – smatra Vukašinović.
Siromaštvo kao vrlina, po mišljenju Žarka Trebješanina, ipak se izgubilo i ovdje su, kako kaže, “ljudi postali vrlo pohlepni”.
– Ako tražimo psihološke uzroke, prije će biti da je u pitanju zavist okoline koja, naravno, uz sebe nosi i gomilu drugih negativnosti koje bi bile usmjerene na srećnog dobitnika na lutriji – ukazuje on.
Novac nije čarobni štapić koji rješava sve probleme
Za razliku od Srbije, na primjer, na zapadu i naročito u SAD dobitnici milionskih iznosa na lutriji često se javno ističu, a javnost kasnije biva upoznata i sa time kako su taj novac protraćili, što po pravilu prate i raspadi porodica.
– Naravno da novac nije čarobni štapić koji rješava sve probleme i usrećuje ljude. Po tim primjerima vidimo tu tamnu stranu novca i da su rezultati loši i nesrećni. Sigurno da i takve priče predstavljaju povod da ljudi ne žele da se istaknu, ali primarno u Srbiji je strah za svoju bezbjednost – zaključuje Žarko Trebješanin.
“Kako došlo, tako i otišlo”
U prethodnom periodu mediji su ipak uspjevali da dođu do pojedinih srećnih dobitnika, koji naravno nisu željeli da u potpunosti otkrije svoj identitet, a njihove ispovijesti, iako su za njihove loto sedmice znali samo porodica ili uža okolina, svode se na – „vidio sam da se niko ne raduje, već te samo gledaju nekako drugačije” i “kako došlo, tako i otišlo”.
Tako su se, nakon posljednje loto sedmice, na društvenim mrežama odmah sjetili slučaja Milana P. iz sela nadomak Ostružnice, koji je prije nekoliko godina u igri na sreću osvojio pola miliona evra.
Kako se prenosi njegovo iskustvo, on je poslije saopštavanja radosne vijesti ukućanima, sa njima imao dogovor da nikome ne govore za dobitak, dok se ne utvrdi kako će se novac potrošiti. Ali, tajna nije dugo opstala.
– U početku su se svi članovi porodice “stiskali”, ali brzo su počeli da troše novac. Odjednom im je trebalo sve – mašine, odvojena kuća, stan u Beogradu i još automobila. Kao da me neka sila gonila da se toga oslobađam, jer sam znao da je palo sa neba. Ulagao sam ja novac i u poslove sa nekim mesarama i poljoprivrednicima, ali tu je došlo do lošeg kalkulisanja. Stavljao sam nešto u banku na štednju, ali su to djeca sve pokupila. Ništa nisu htjeli da rade, samo da šefuju. Ja sam to vidio, ali nisam smio ništa da kažem, odmah se posvađamo. Žena je znala da imam neku drugu sa strane, počelo je da joj smeta što i tu idu pare – prenose na društvenim mrežama iskustvo Milana P.
Dodaje se da je sam govorio da “nije znao da raspolaže tako velikim parama i znao je da će mu razni rođaci i prijatelji doći glave”. Kada su ga pitali kako je uspio da proćerda sav dobitak, odgovorio je – “ne postoji bogatstvo koje ne može da se potroši”, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu