Tamara Misirlić studira Ekonomski fakultet u Nišu i Pravni u Kosovskoj Mitrovici, a od svoje četvrte godine trenira karate. Do sada su joj oko vrata zasijala odličja više stotina puta, ali ova djevojka velikog srca može da ponosno da kaže da u svojoj sportskoj biografiji ima zlato sa Evroposkog prvenstva i bronzu sa Svjetskog. Ipak, najsjajniju medalju zaslužuje za svoj nesebičan humanitarni rad zahvaljujući kojem su mnoge porodice dobile neophodna sredstva za dostojanstven život.
Sve je počelo prije dvije godine pojavom pandemije.
– Posjetila sam djevojčicu Anđelu koja je živjela sa majkom na planini, u ruševinama. Primala sam đačku i sportsku stipendiju, što me je dodatno ohrabrilo da krenem ovim putem – započinje svoju priču Tamara.
Pomoć prikuplja isključivo preko društvenih mreža i veliku zahvalnost duguje ljudima koji je prate i podržavaju. Bez njih, kaže, ništa ne bi imalo smisla, a teške sudbine djece je najteže pogode i najviše zabole.
– Najteže mi pada kad vidim da djeca nemaju obuću, odjeću, liježu gladna, nemaju vodu i struju. Pogode me priče onih starih i iznemoglih koje su svi zaboravili – kaže ova plemenita djevojka.
Mnoge priče su je potresle, ali u sjećanje joj se urezala priča djeda Slobodana.
– On je živio u porušenoj kući i uz mnogo zalaganja uspjeli smo da djedu sagradimo novu kuću. On sada zimu provodi bezbjedno u toplom domu – priča naša sagovornica.
I naše malo nekome zaista znači mnogo. Želje ljudi su skromne, uglavnom bi voljeli samo osnovno, da imaju život dostojan čovjeka, nešto hrane i krov nad glavom. I po koja topla riječ, utjeha i zagrljaj. I ostave sve priče traga na Tamarinoj duši, ali i potonju sreću jer je nekome uspjela da izmami osmijeh.
– Osjećanja su neprocjenjiva. Činjenica da si nekoj čistoj duši, djeci, uljepšao budućnost je za mene veliki spokoj i sreća. Takođe je i za sve ljude koji me podržavaju i tome doprinose. Lijepa vijest koju sada saopštavam prvi put jeste i da će humanitarna fondacija biti otvorena kroz par dana – kaže dvadesetogodišnja studentkinja i karatskinja.
Tamara studira čak dva fakulteta – ekonomiju i pravo, trenira karate, osvaja medalje širom sijveta, a nedavno je dobila i licencu za sudiju u svom omiljenom sportu. Svuda stiže, a za sve je potrebna, kako kaže, samo dobra organizacija.
– U startu sam se odrekla druženja, izlazaka, a svoje slobodno vrijeme poklanjam ljudima kojima je pomoć potrebna – priča.
Uspjesi u karateu za 16 godina bavljenja njime su nesagledivi i nebrojivi. U svojoj kolekciji ima više od 300 nagrada.
– Kao najveći uspjeh izdvojiću Evropsko prvenstvo u Subotici, gdje sam osvojila prvo mjesto i Svjetsko prvenstvo u Karlovim Varima gdje sam bila treća. Položila sam i za sudiju i sada istovremeno sudim i takmičim se – pohvalila se Tamara.
Budući planovi ove djevojke srca kao kuća su da završi oba fakulteta, otvori svoj karate klub i da svoju humanitarnu organizaciju vodi pravim putem, piše Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu