Iako su po nekom pravilu država i crkva potpuno odvojene, brojni primjeri, kao i javni stavovi, pokazuju prisan odnos visokih funkcionera i crkvenih velikodostojnika.
Prvi redovi na mnogim manifestacijama rezervisani su upravo za crkvene velikodostojnike, koji rame uz rame sa funkcionerima često prisustvuju i slavama, polaganjima kamena temeljca, otvaranju mostova, ulica, pa čak i kružnih tokova.
Crkveni velikodostojnici nisu rijetki gosti ni u političkim emisijama u kojima jasno iskazuju svoj stav i komentarišu političke (ne)prilike.
Funcioneri često pomažu crkvi u finansijskom smislu, obnavljaju hramove, crkve, daju velike priloge, pa su u to ime počasni gosti na mnogim službama, saborima, slavama…
Javna podrška
Nije rijetkost da predstavnik SPC javno podrži nekog političara, a najviše bure u javnosti podigla je svečana akademija povodom obilježavanja 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve.
Patrijarh srpski Irinej uručio je srpskom članu Predsedništva BiH, Miloradu Dodiku, Orden Svetog Simeona Mirotočivog, a uz njega je orden dobio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Samo da mu Bog da snage da nastavi. Dok je Dodika u Banjaluci biće i Republike Srpske – rekao je patrijarh Irinej na svečanoj akademiji i izazvao mnoge negativne komentare čak i u crkvenoj javnosti.
Mnogi građani, aktivisti, političari, funkcioneri, pa čak i pojedine vladike digle su glas protiv ove odluke tvrdeći da se radi o dubokom miješanju Crkve u politiku.
Država za državna, a crkva za duhovna pitanja
S obzirom na to da mnoga istraživanja i ankete pokazuju da Srbi najviše vjeruju crkvi, postavlja se pitanje imaju li crkveni velikodostojinici pravo da se prepliću sa političkim pitanjima i javno izdvajaju pojedine političare.
– Oni, naravno, imaju pravo da budu tu, ali pravo pitanje da li trebaju!? Generalno, mišljenje je da država i crkva treba da budu odvojene. Država je tu da vodi državna pitanja, crkva je tu da se moli za vlast i da se bavi duhovnim pitanjima – objašnjava za Srpskainfo vjerski analitičar Draško Đenović.
On smatra da kada dođe do sprege crkve i države dolazi do jako nezgodne situacije, jer više nema protivkontrole.
– Nažalost, mnogi političari bi da budu vladike jer su imenovani doživotno, a mnoge vladike bi da budu političari jer političari imaju novac. Međutim, oni dolaze iz reda monaštva i imaju zavjet siromaštva, ali budimo realni… Ako pogledamo kako žive srpski episkopi, rijetko ko živi po zavjetima siromaštva – objašnjava on.
Naglašava da je to najveća nesreća Srpske pravoslavne crkve i u BiH i u Srbiji i u Crnoj Gori.
Crkva želi uticaj
– Crkva je često željela da se bavi državnim pitanjima, ali ne shvata da živimo u 21. vijeku. Pravoslavna crkva nikada nije ni imala tu moć koju je imala katolička, pa stičem utisak da je pravoslavna crkva željela taj uticaj koji ima katolička crkva, koja je nekada vladala po Evropi. Sveto pismo kaža da je svaka vlast od boga data. Dakle, crkva ima pravo da se moli za vlast, ali ne da podržava bilo koju vlast, kao ni da joj se suprotstavlja – naglašava Đenović.
Na pitanje da li je crkvenim velikodostojnicima mjesto na otvaranjima kružnih tokova, polaganju kamena temaljca i sličim događajima odgovara da bi bilo u redu da na otvaranje puta dođe lokalni sveštenik, ali ne i vladika ili neko viđeniji. Smatra da politika često koristi uticaj crkve, jer ljudi i dalje najviše povjerenja imaju upravo u nju.
“Pranje novca”
– Političarima i te kako znači podrška crkve, jer im oni daju legitimitet. Opet, s druge strane, političari to plaćaju crkvi. Iz Republike Srpske je stigao veliki novac za renoviranje patrijaršijske vile na Dedinju. Sada se postavlja pitanje odakle Republici Srpskoj toliki novac? Nije to 10.000 KM, to su mnogo veće cifre. Otkud toliki novac Republici koja se još oporavlja od ratnih dešavanja i treba da uvodi vodu, popravlja puteve i škole. Mnoge škole nisu okrečene, ali novac se daje za renoviranje vile u Beogradu. Pitanje je koliko zapravo političari plaćaju tu podršku – rekao je Đenović.
On zaključuje da i Srbija odvaja značajan novac za SPC, te da se ne radi samo o porezima i doprinosima.
– Treba tu mnogo novca, a onda kada dođe do pravdanja, crkva kaže da je odvojena od države. Zanimljivo je da crkva nije odvojena od države kada treba da primi novac, nego samo kada treba da opravda potrošen, tako da mogu reći da crkva ponekad služi za pranje novca – zaključio je on.
Perišić: Zajednica naroda i boga
Sa druge strane, profesor političkih nauka Srđan Perišić smatra da preplitanja crkve i politike ne ide na štetu ni politici, ni crkvi, kao ni vjernicima. On naglašava da se radi o zajedničkoj borbi za identitet.
– Crkva je zajednica vjerujućeg naroda i boga. Crkva brine o svim pitanjima kolektiva, jer ona nije odnos pojedinca prema bogu, niti se bog obraća samo pojednicu, već cijeloj naciji, cijeloj političkoj zajednici. S obzirom na to, crkveni velikodostojnici u svom djelovanju imaju i tu dimenziju da govore cijeloj naciji. Ako je to tako, onda su sva crkvena i duhovna pitanja u suštini pitanja zajednice, a pitanja zajednice su i politička – objašnjava Perišić.
Naglašava da se odvojenost crkve i države može posmatrati samo u smislu da crkva ne smije da se petlja u izbore i u to koja će stranka da pobijedi.
– Ja ne vidim da se crkva u to petlja. Glavni zadatak crkve jeste da daje odrđene moralne i etičke norme zajednice, kao i da se bavi pitanjima identiteta. Sad, s druge strane, sva ta kolektivna pitanje su i politička. Tako da preplitanje između crkve i države nije na štetu ni države ni crkve, ni na štetu vjerujućeg naroda. Ne postoji stroga odvojenost crkve i države, jer i jedna i druga se bave pitanima kolektiva. Crkva sa duhovne i etičke strane, a država sa političke; zato treba da se sudaraju. Nikada to nije bilo strogo odvojeno, pogotovo kod nas Srba, osim u komuniznu kada je u pitanju bio progon – objasnio je on.
“Orden nije miješanje”
Na pitanje zato crkva odlikuje pojedine političare Perišić odgovara da je tako zato što oni u svom etičkom, morlnom i identitetskom djelovanju djeluju u skladu s etičkim normama crkve.
– To što nekog političara ne prepoznaje u tome, to ne treba da se posmatra kao miješanje crkve u državne poslove ili u politiku. Ne vidim da se crkva miješa u državne i političe poslave, već joj je zadatak da i te kako učestvuje u izgradnji identiteta jedne nacije. Ona može da prepozna nekog političara koji iste te stvari baštini – objašnjava on.
Naglašava da ne vidi da je došlo do zloupotrebe crkve ili države zato što je ona dodijelila orden nekom političaru.
– Osnovno pitanje Srba na Balkanu je identitetsko, zato što su Srbi podijeljeni, a veže ih upravo identitet. Crkva u toj brizi za identitet može da pohvali nekog političara tako što će ga odlikovati – smatra Perišić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu