Hronika

“Tata, ako te ubiju, mogu li da koristim tvoje oružje” Potresna ispovijest Srbina koji je pukom srećom preživio napad u Gazi (FOTO)

Srbin Goran Mekić, koji živi i radi u kibucu Negev, na četiri i po kilometra od pojasa Gaze, oglasio se na društvenoj mreži Iks i podijelio svoje dosadašnje iskustvo o sukobu između Hamasa i Izraela, koji traje već osam dana.

“Tata, ako te ubiju, mogu li da koristim tvoje oružje” Potresna ispovijest Srbina koji je pukom srećom preživio napad u Gazi (FOTO)
FOTO: MUSTAFA HASSONA/ANADOLIJA

On se najprije zahvalio svima koji su mu pisali i rekao da nije mogao da im odgovori jer mu je fokus, naveo je, bio na preživljavanju.

Mekić je napisao da je, nakon 48 neprospavanih sati, u ponedjeljak njegov kibuc evakuisan pod pratnjom vojske.

– Trenutno smo na sigurnom. U kibucu je ostalo mnogo vojnika i oko 20 civila, koji su mobilisani i priključeni bezbjednosnim snagama. Za sada imamo svu potrebnu pomoć. Mnogo je volontera, terapeuta i ostalih, koji 24 sata rade s nama i stoje nam na raspolaganju. Trenutno smo fokusirani na djecu, prijatelje koji su ovdje i koji su izgubili najmilije, a uporedo se i sami trudimo da dođemo sebi. Mnogo poznanika, ljudi, djece, prijatelja, kolega nije više među živima, ili su kidnapovani – objasnio je Mekić.

U objavi se dalje navodi da su djeca ostala bez školskih drugova, učiteljica, prijatelja.

– Razredi su prepolovljeni. Eškol je mala opština uz Gazu. Oko 12.000 ljudi i većina se lično i poznaje. Svi imaju nekog koga su izgubili Ili ko je kidnapovan od strane Hamasa i islamskog džihada i odveden u Gazu. Preko 1.300 ljudi je ubijeno, više od 3.500 ranjeno, a preko 150 kidnapovano. Među njima ima i beba, djece, bolesnih, starijih ljudi. Ljudi sa kojima smo se do juče smijali, družili, radili. Moj Dejan (22) je bio do pet ujutru kod druga u kibucu Nir Oz, čija porodica je u 6.30 ubijena. Roditelji Mijinog (26) dečka, kod koga je mnogo puta prespavala, ubijeni su u kibucu Nativ Hasara. Mia je trenutno u Africi, gdje volontira. A kad se vrati, biće mobilisana. Moja Daniel (16,5) se preko kamere opraštala od druga iz kibuca Beeri, kome su u kući bili teroristi dok su on, braća i roditelji bili u skloništu. Držali su rukama sigurnosnu bravu na vratima sigurne sobe (skloništa, koju mahom imaju svi stanovi i kuće u Izraelu) dok su teroristi Hamasa palili njihov stan sa njima unutra i pucali na ta vrata. Samo ih je puka sreća spasla. Danielina razredna, s kojom je iduće nedjelje trebalo da ide u Aušvic, se vodi kao nestala. Najmlađi sin Ofir (12) je vidio snimak školskog druga (12 godina) iz kibuca Nir Oz kako ga palestinski civili odvode u Gazu – napisao je Mekić i nastavio u sljedećem postu:

– Daniel je bila sa mamom na 50 metara od mjesta gdje se sve to dešavalo. Dejan je bio sam u svojoj kući u kibucu, kao i moj tata naoružani samo noževima. Za razliku od drugih kibuca i naselja, mi u kibuc Magenu smo imali nevjerovatnu sreću. Inače bismo i mi bili zbrisani. Nemam dovoljno riječi da opišem kroz šta smo prošli. Pokušaću da objasnim šta se izdešavalo tog kobnog jutra za šabat 7.10.2023. u mom kibucu. Oko 6 sati ujutru su nas probudile rakete iz pravca Gaze, na šta smo se već djelimično i navikli. Sa zvukom sirena smo se sklonili u sklonište. I niko nije ni slutio šta će da uslijedi samo par minuta kasnije – prisjetio se Srbin.

Pročitajte još

On je naveo da je potom njegov prijatelj otišao da provjeri o čemu se radi.

– Jedan momak iz civilne odbrane kibuca i moj dobar prijatelj Eran Koref odlučio je da prošeta s oružjem do tačke iznad bazena, odakle se vidi cijeli pojas ispred Gaze (mi smo na samo 4 km od Gaze). Tada je vidio oko 70 naoružanih terorista na motorima i automobilima i na samo par metara od zapadne ograde kibuca. Svi su bili sa dugim cijevima i raketama RPG. Eran istog trenutka otvara vatru na njih, a ubrzo mu se pridružuje i desetak članova kibuca koji su u tom trenutku imali oružje u kući. Prvo su došla njegova dva brata i sin mlađeg brata, a zatim i ostali. Uprkos njima, teroristi ipak uspijevaju da uđu u naš kibuc, raznijevši ogradu raketom. Čovjek koji je odgovoran za bezbjednost kibuca, Baruh Kohen, se tada svojim autom zalijeće direktno na teroriste koji ga pogađaju raketom. Baruhu je usljed zadobijenih povreda kasnije amputirana noga. U unakrsnoj vatri, pokušavajući da ga izbave, jedan član kibuca – Avi Flajšer – biva pogođen u leđa, da bi kasnije preminuo od posljedica ranjavanja. Drugi član kibuca Nadav Rot je pogođen u rame i imao je već par operacija do sada. Ta mala hrabra grupa od 10 civila je držala teroriste – njih 70 – sedam, osam sati, dok prvi vojnici nisu došli u kibuc. Dodaću i da su dvije grupe terorista od njih stotinjak prošle pored južne i sjeverne kapije kibuca i nastavile napad na druga naselja. Ofir se tog jutra zadesio kod mene, tako da smo ostali u kući s oružjem jer je naša kuća prva do sjeverne ograde kibuca. ‘Tata, ako tebe ubiju, da li mogu da koristim tvoje oružje?’ riječi su koje mi i dalje odzvanjaju u ušima – piše Mekić.

Srbin je dodao i da je juče pronađeno tijelo još jednog člana kibuca.

– Pored navedenih, juče je pronađeno tijelo još jednog člana kibuca (Ofir), koji je oko 8.30 bio na putu kući, a kojeg su teroristi Hamasa uhvatili, izveli iz kola i likvidirali. Jedna kuća u kibucu je i pogođena raketom. Teroristi su i u nedjelju pokušali napad na kibuc, ali su odbijeni. Ljudi i djeca, muškarci, djevojke, stari i mladi, čitave familije su ubijane, žive paljene. Ubijali su djecu pred roditeljima i roditelje pred djecom. Kibuci Nir Oz, Beeri, Nirim, Kfar Aza i ostali su sravnjeni sa zemljom, dok smo mi bukvalno imali sreće. Ne želim da pomislim šta bi nam se desilo da je Eran otišao malo kasnije da vidi šta se dešava. Da je, recimo, Dejan ostao kod tog druga ili da je otišao na žurku na kojoj se desio pokolj. Da su Daniel ili Mia odlučili da prespavaju kod druga/dečka. Da su ove dvije grupe terorista sa kojima su bili i njihovi civili odlučile da uđu sa strane u kibuc. Nevjerovatna sreća i hrabrost tih ljudi (među kojima je bilo i par djevojaka) je bukvalno spasilo moj Kibuc od pokolja. Nažalost, mnogi nisu preživjeli. Trenutno ne pratim vijesti. Ne znam šta se dešava. Želim da djecu i sebe što manje izlažem informacijama. U ovim trenucima pokušavamo da budemo zajedno sa prijateljima i drugovima koji su preživjeli. Sve u svemu, još jednom bih se zahvalio na interesovanju i brizi”, završava Mekić, prenosi Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu