Kako god, jedno je sigurno, a to je da naši političari nastavljaju već oprobanu praksu oko blokade zajedničkih institucija dok god im to odgovara, bez obzira na posljedice koje za to vrijeme trpi BiH, što se pokazalo i ovih dana kada smo zbog svoje neozbiljnosti i nemogućnosti zajedničkog dogovora ostali bez delegacije u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope (PACE) za 2019. godinu.
Da blokada oko formiranja Savjeta ministara BiH nije nimalo strana našim političarima pokazuju primjeri iz ranijih godina gdje su pojedini kandidati čekali da zasjednu u fotelju i više od godinu dana.
Najduži staž u fotelji prvog čovjeka Savjeta ministara BiH imao je potpredsjednik SNSD Nikola Špirić, koji je zahvaljujući zakulisnim političkim prepucavanjima ostao na čelu te institucije punih pet godina, tačnije od januara 2007. do januara 2012. godine, kada ga je zamijenio Vjekoslav Bevanda.
Rekord
Upravo je Bevanda čekao punih 16 mjeseci da zasjedne u tu stolicu, i zahvaljujući tome je na funkciji ostao tek tri godine.
Njegov nasljednik Denis Zvizdić na čelo Savjeta ministara, takođe, nije mogao doći odmah nakon izbora, već je na to čekao šest mjeseci.
Upravo ovi primjeri pokazuju da je blokada zajedničkih institucija postala praksa u BiH, a da partijski lideri odlično funkcionišu i kada nema vlasti, što pokazuju skoro svakodnevno pokazujući toleranciju onda kada imaju zajednički interes, a kada tog interesa nema onda se međusobno napadaju i ignorišu.
Ono što je interesantno jeste da su oko formiranja vlasti na zajedničkom nivou u prošlosti najviše „zakerali“ bošnjački političari, koji ili ne mogu da se dogovore između sebe ili ne postižu zajednički jezik sa hrvatskim političkim liderima. To što Ustav i zakon kaže da Savjet ministara treba biti formiran najkasnije 15 dana nakon formiranja Predsjedništva BiH, uopšte nikoga ne zanima, iako su mnogima puna usta zakona.
Politički analitičar Vehid Šehić smatra da političare, ili bar većinu njih, uopšte ne interesuje napredak građana BiH, niti države, jer da ih interesuje onda bi se odgovornije ponašali i odmah nakon izbora konstituisali zakonodavnu i izvršnu vlast.
Ali, ovdje ne postoje zakoni da bi se poštovali. Ovdje su drugi motivi za bavljenje politikom i ne bi to bilo toliko opasno kao što je opasno u BiH, da je ovo uređena država. Moramo biti svjesni činjenice da u Belgiji nije bila konstituisana izvršna vlast preko dvije godine. Međutim, tamo postoji sistem koji omogućava da država bez toga funkcioniše – pojašnjava Šehić.
Neefikasnost
On ističe da većina političkih stranaka u BiH, koje dobiju povjerenje birača, politiku smatraju nekim svojim plijenom. Uopšte ih ne interesuje da država funkcioniše u punom kapacitetu i da poštuju zakone.
Šehić dodaje da Savjet ministara BiH ima ograničene nadležnosti, jer je u tehničkom mandatu. S druge strane, kako ističe Šehić, imamo i zakonodavnu vlast koja je konstituisana i koja je u četiri mjeseca održala samo jednu sjednicu, iako su uredno primili svoje plate, koje su za četiri mjeseca dosegle cifru od oko 20.000 KM po delegatu.
– I to je još jedan dokaz koji pokazuje odnos dijela političara prema državi i institucijama. Trebaće se nešto hitno mijenjati u Ustavu i zakonu kako bi se spriječio ovakav način blokade izvršne vlasti, a samim tim i nekih drugih institucija u ovoj državi – ističe Šehić.
Odgovornost
On kaže da upravo zbog nepoštivanja zakona i javašluka političara, koji vlast kroje kako i kad im odgovara, imamo ovakav društveni, politički, ekonomski i socijalni ambijent u BiH.
Šehić kaže da se nakon svega postavlja pitanje o iskrenosti naših političara kada govore da BiH treba što prije dobiti status kandidata za ulazak u EU, a posebno kada se zaklinju kako poštuju evropske standarde.
– Standardi EU prvo podrazumijevaju odgovornost prema preuzetim obavezama. Mi ovdje vidimo da odgovornosti nema i da političarima ovakvo stanje odgovara, za razliku od građana koji masovno napuštaju ovu državu – poručuje Šehić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu