Po završetku studija teologije u Šajcarskoj, Nikolaj Velimirović doktorirao je teologiju na univerzitetu u Bernu, poslije čega je diplomirao filozofiju na engleskom univerzitetu u Oksfordu i doktorirao u Ženevi.
Po povratku u Srbiju postao je predavač na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Zamonašio se 1909. godine, a potom je završio Duhovnu akademiju u Petrogradu.
Između dva svjetska rata, vladika Nikolaj osnovao je Pravoslavnu narodnu hrišćansku zajednicu, poznatu kao Bogomoljački pokret, da bi zaštitio narod od agresivne sektaške propagande.
Nijemci mu nisu oprostili ulogu u obaranju Trojnog pakta krajem marta 1941. godine, pa su ga u Drugom svjetskom ratu, čim su okupirali Jugoslaviju, zatvorili u manastir LJubostinju, a potom u manastir Vojlovicu.
Sa patrijarhom Gavrilom zatvoren je u logor Dahau 1944. godine.
Vladika Nikolaj je u emigraciji u ruskom Manastiru Svetog Tihona u Saut Kananu u Pensilvaniji, a sahranjen na srpskom narodnom groblju pored Manastira Svetog Save u Libertvilu.
Najpoznatija njegova djela su: “Religija NJegoševa”, “Besjede pod gorom”, “Iznad grijeha i smrti”, “Duša Srbije” i “Srbija u svjetlosti i mraku”.
Mošti Svetog vladike Nikolaja prenesene su iz Libertvila u Lelić 12. maja 1991. godine, te položene u hramu manastira Lelić, koji je njegova zadužbina.
Na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u maju 2003. godine kanonizovan je kao Sveti Nikolaj Ohridski i Žički.
Svečana kanonizacija obavljena je u Hramu Svetog Save na Vračaru, u Beogradu, 24. maja 2003. godine, a već sljedeće godine, episkop šabačko-valjevski Lavrentije, svoju zadužbinu, manastir Soko blizu LJubovije i Krupnja, posvetio je Svetom Nikolaju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu