Svaki dan za njih je nova bitka u koju ulažu mnogo snage kako bi zajedno koračali kroz život još mnogo godina.
Jedanaestogodšnji Gregor je kao mali obolio od rijetkog tumora jetre. Sada je, tvrdi Snježana, dobro. Međutim, usljed nedaća koje su je zadesila u životu, ona je 2014. oboljela od malignog karcinoma, što označava početak još težih vremena za ovu porodicu.
– Moj suprug, Gregorov otac je umro, sami smo. Na svu sreću, moj sin je trenutno dobro, ali usljed svega što ga je snašlo od malih nogu ozbiljno mu je narušen imunitet, te mu je potrebna adekvatna njega. Na svu muku, prije sedam godina, ja sam oboljela od malignog karcinoma gradus III, izgubila sam zdrav bubreg, otkazala mi je štitna žlijezda, imam osteroporozu, okoštavanje svih sitnih i krupnih zglobova, imam tromb, a preboljela sam emboliju i tuberkolozu… Suočila sam se s nizom zdravstvenih poteškoća – kazala je ona za Srpskainfo.
Borba
Dodaje da, zbog svega što ju je snašlo, nije u mogućnosti da obavlja svakodnevne poslove, a kamoli da pronađe stalno zaposlenje, koje bi značilo bezbjedan život njenom jedincu.
– Ljudi su mi, u želji da pomognu, donosili vreću brašna, krompira. Iako izgledam dobro, ja nisam u stanju da zamijesim hljeb ili da ogulim taj krompir – naglašava ona.
Neizmjerna ljubav prema sinu, kaže ona, daje joj snagu da hrabro ide dalje, koliko god da je život težak. Ponekad joj se, kaže ona, čini da su prepreke koje se nalaze na putu nepremostive, ali ističe da majčinska ljubav ne zna za odustajanje.
– Ja sam majka, vaspitač, drugarica, učiteljica, doktorica, savjetnica, sve! Borim se i dajem sve od sebe da moje dijete ne osjeti šta nas je snašlo. Nedavno me pitao kada sam ja to bila bolesna, jer me nije vidio da ležim, a ja sam imala nekoliko operacija; sve sam na nogama prebolovala. Četiri godine sam jela hljeb i margarin, svega sam se odrekla. On je zbog svojih oboljenja morao jačati imunitet, te sam odvajala od svojih usta kako bih njemu obezbijedila potrebne namirnice, jer nije bilo za oboje – priča Snježana.
Navodi da je tješi to što odricanje i borba nisu bili uzaludni, pa je danas Gregor zdrav dječak i odličan učenik. Ipak, kako bi i dalje mogla da vodi teške bitke za svoga jedinca i sebe, kaže da joj je potrebna pomoć dobrih ljudi.
– Dvanaest godina ne radim, nemam nikakva primanja. Moram se nastaviti liječiti kako bih bila tu za svoje dijete, a za liječenje mi je potrebna finansijska pomoć. U posljednje vrijeme sam prikovana za krevet, jer mi pluća rade 40 odsto – govori Snježana.
Poseban režim ishrane
Ističe da pomoć dobrih ljudi u posljednjih nekoliko godina nije izostajala, ali da pojedini navodi, koji su izlazili u javnost, nisu opisali njihovu situaciju na adekvatan način, te iz tog razloga, tvrdi, na njihova vrata nije dolazila pomoć koja im je preko potrebna u teškoj borbi.
– Mene su proglasili za socijalni slučaj, što i jeste tačno, ali to nikako ne bi trebalo da bude na prvom mjestu. Narod donosi hljeb, ulje, brašno, odjeću, na čemu sam zahvalna, ali ja se time izliječiti ne mogu. Tačnije, moj sin i ja ne bismo smjeli ni jesti takve namirnice, jer mogu dodatno pogoršati naše zdravlje. Meni je potreban novac za dalje liječenje, jer zbog 13 hroničnih bolesti nemam stalne lijekove. Sin, iako nije na terapiji trenutno, koristi suplemente, koji su skupi. Mi bismo oboje trebali biti na posebnom režimu ishrane, a to je za nas luksuz – kazala je Snježana za Srpskainfo.
Dodala je da je u životu održava borba koja je usmjerena u budućnost njenog jedinca, te da zbog toga nije nikad pala u očaj, iako je imala dovoljno razloga za to.
– Voljela bih da poživim još nekoliko godina, kako bih bila tu za svoje dijete dok ne odraste i stekne sposobnost da brine sam o sebi. Jedino zbog toga. Jer, ja sam se napatila za deset života – rekla je Snježana Plavšić-Đurović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu