A kako nesreća nikad nije jedna, ovu porodicu zadesio je još jedan belaj. I Admirova majka Ešefa prije sedam mjeseci morala je na dijalizu, nakon što su joj otkazali bubrezi.
Moj sin hrabro se bori više od devet godina. Njegov život zavisi o hemodijalizi, na koju u naš Regionalni centar u Gračanici ide svaki drugi dan. Sva ruka je otekla od uboda iglom. Svi smo se borili za njega. Ja sam radila na pijaci, suprug u komunalnom preduzeću. Sada sam i ja pala i zajedno idemo na dijalizu. Nije meni žao mene, da je da sin dođe ne red, da dobije bubreg i počne živjeti, da zasnuje porodicu – priča Ešefa.
Kaže da ni sama ne zna kako sastavljaju kraj s krajem. Od suprugove plate treba platiti račune, a za lijekove mjesečno daju 400 KM. Suprug Zijad, da bi se zatvorila konstrukcija finansiranja transplantacije sinu, podigao je kredit i sada mu se od plate odbija 300 KM mjesečno.
Čeka mjesecima
Mladić Admir živi za dan kada će dobiti vijest da putuje u Francusku. U maju će u Sarajevo na analizu krvi i on se nada da će poslije osam mjeseci čekanja i njega sunce obasjati i sreća mu se osmjehnuti, te da će nakon transplantacije početi normalan život.
Mogla bi biti treća sreća
– Drago mi je što je transplantacija uspjela komšiji Admiru Fazliću. Njemu je bubreg donirao otac Hajrudin. Isto tako, drago mi je što je uspjela transplantacija drugom komšiji, Mevludinu Terziću, kojem je donor bila sestra. On se u međuvremenu oženio. Ja bih mogao biti treća sreća – rekao je Admir Salkić.
(Avaz)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu