Društvo

"TEŠKO JE BEZ NOGE, JOŠ TEŽE BEZ NADE" Kako ratni vojni invalidi pomažu drugim amputircima

“Ne stojim, ali mislim, dakle postojim.” Ovaj slogan osoba sa invalitetetom u Organizaciji amputiraca UDAS shvatili su vrlo ozbiljno, pa “stari” ratni invalidi pomažu mladićima i djevojkama koji su u miru ostali bez nogu ili ruku.

"TEŠKO JE BEZ NOGE, JOŠ TEŽE BEZ NADE" Kako ratni vojni invalidi pomažu drugim amputircima
FOTO: UDAS/RAS SRBIJA
Dragan Popović

Neki od njih su stradali u saobraćajnim nesrećama ili nesrećama na poslu, kod drugih je amputacija posljedica dijabetesa, ali kakav god da je uzrok, posljedica je ista: bilo da bez dijela tijela ostaneš u ratu ili miru, zbog ranjavanja ili bolesti, teško je suočiti se s tim da u najboljim godinama više nećeš biti ono što si bio. Svjestan je toga i Dragan Popović, voditelj UDAS-ove grupe za uzajamnu podršku u Banjaluci. Dargan je imao je samo 21 godinu kada mu je, pred sam kraj rata, nakon ranjavanja, amputirana noga.

Valjalo se s tim suočiti. Dobro pamtim kroz kakav sam pakao prolazio, i ja i moji ratni drugovi slične sudbine. Mi smo to sve morali izgurati sami, a ovi današnji amputirci ne moraju, jer imaju nas kao podršku – kaže Dragan.

Njegova grupa za uzajamu podršku, kao i one osnovane u “podružnicama” UDAS-a u Istočnom Sarajevu, Trebinju, Doboju i Bijeljini, dio su trogodišnjeg projekta “Ravnopravno – različiti”, koji se provodi uz podršku Evropske unije. Cilj uzajamne podrške je, kako objašnjavaju u UDAS-u, osnaživanje invalida-amputiraca i njihovo uključivanje u društvo. Veliku ulogu u tom procesu igra lični primjer, pa je uvijek nasmijani Dragan Popović, stasiti sportista i otac troje dece, rado viđen gost u Zavodu za medicinsku rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović”, gdje razgovara sa “poslijeratnim amputircima”, koji tek treba da se suoče s invaliditetom.

Pročitajte još

– Mi ih ohrabrujemo, upućujemo ih u njihova prava, preporučujemo kako da izađu na kraj s traumom. Pokušavamo da ih uključimo u sport, jer imaju priliku da se bave sjedećom odbojkom, košarkom u kolicima ili streljaštvom. Onima koji su skloniji umjetnosti preporučujemo da se uključe u UDAS-ovu školu slikanja i crtanja – objašnjava Dragan, dodajući da je najbitnije da ljudi, koji su ostali bez noge ili ruke, ne ostanu bez nade.

Da mnogo zavisi od same ličnosti, jer su “svi ljudi različiti, ali treba da budu ravnopravni”, svjedoče primjeri amputiraca kojima UDAS-ovi veterani pokušavaju da pomognu.

Kao primjer hrabrosti i duhovitosti navode muškarca iz Kneževa, koji je radeći u šumi doživio nesreću. Traktor se prevrnuo, on je bio teško povrijeđen i amputirane su mu obje noge, iznad koljena.

– On je vedrog duha, uvijek spreman za šalu, ali i spreman da nastavi život i da se bori, iako je svjestan da ga čekaju mnogi izazovi, jer više nikad neće moći da radi posao koji je radio prije nesreće. S druge strane, imamo  ljude koji su, recimo, ostali bez jedne noge, koja im je amputirana ispod koljena, pa će vjerovatno uz pomoć proteze ponovo hodati, ali ih je nesreća ipak slomila – priča Dragan Popović.

Ipak, Dragan je optimista. Sjeća se kako je i sam bio godinu dana nakon ranjavanja u teškoj krizi, ali je ipak “isplivao” i danas pomaže drugima.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije