To je manji broj u odnosu na period od pre samo dvije nedjelje, ali je u tom periodu u dobrom, opštem stanju otpušteno više od 350 pacijenata. Između 50 i 60 pacijenata se nalazi u jedinici intenzivne njege i taj broj je poprilično konstantan bez obzira na manji broj ukupno hospitalizovanih, što samo govori o kompleksnosti kliničke slike pacijenata koji su kod nas u bolnici – kaže dr Cvetanović za Blic i dodaje:
– Mnogi pacijenti se kaju što se nisu vakcinisali, neki pitaju kada u najkraćem roku mogu da se vakcinišu, dok pojedini i pored svega što su doživeli i videli kažu da neće da se vakcinišu. Kulturološki i intelektualni paradoks je da i dalje pojedinci ili grupe ne veruju u kovid i još manje u vakcine.
Primjećujete li u ovom talasu razliku u kliničkoj slici pacijenata u odnosu na raniji period, i da li se nešto promijenilo kada je riječ o profilu novooboljelih?
– Svaki talas je imao je svoje karakteristike. U posljednjem je definitivno rapidna progresija kliničke slike, dramatično pogoršanje u periodu od samo nekoliko sati do 24 sata, bilo da se radi o pacijentima koji su već kod nas ili koji su u kućnim uslovima. Nažalost, mlade osobe su apsolutno sve nevakcinisane, dok među starijima ima i vakcinisanih. Kao i u prethodnim talasima, pacijenti sa pridruženim oboljenjima starije životne dobi, najbrže razvijaju težu kliničku sliku i najveći broj pacijenta koji su kod nas je upravo iz te grupe.
On je objasnio čemu je sve svjedočio u bolnici u vrijeme korone.
– Kovid bolnica Kruševac je od starta jedinstven projekat jer smo od svoje baze UKC Niš udaljeni 85 kilometara, što je naročito u početku bio i svojevrstan organizacioni poduhvat koji je zahtevao mnogo energije ali i planiranja, i sa naše strane koji smo stalno u Kruševcu, ali i svih službi iz Niša. Uzimajući u obzir dinamiku posla kao da je bolnica juče otvorena, a prošlo je već skoro godinu dana u prvim borbenim redovima sa najtežim pacijentima. Teško je raditi neprekidno na ovakvom radnom mjestu i svakodnevno gledati uplašena lica ljudi koji su svesni da su teško bolesni ili da im se njihovo stanje dodatno pogoršava. Dok im se dah sve više skraćuje, teško je gledati kako svakog dana neko sigurno umire. Svako reaguje na svoj način, neki su toliko uplašeni da pokazuju veliko poverenje prema osoblju i saradljivost, dok drugi nažalost od straha ponekada otežavaju pristup. Mnogi se kaju što se nisu vakcinisali i izbjegavali kontakt, neki pitaju kada najkraće mogu da se vakcinišu, a neki na naše veliko iznenađenje i pored svega što su doživjeli i vidjeli kažu da se neće vakcinisati. S druge strane, na desetine pacijenata dnevno napuštaju bolnicu sa osmjehom jer su svjesni da su bili na litici života. Nama su ti trenuci definitivno neprocjenjivi.
I kako onda, sa svim tim iskustvom, gledate na građane koji ne poštuju mjere, niti žele da se vakcinišu, kao i na to da određen broj zdravstvenih radnika ne želi da se vakciniše?
– Imam utisak kao da mi koji radimo u crvenim zonama živimo u paralelnom svetu, jer su sa jedne strane normalan život, proslave, svadbe, putovanja i naš svijet u kojem svakoga dana gledamo iste slike teških pacijenata i nemamo pravo na godišnji odmor. I povrh svega, kulturološki i intelektualni paradoks da i dalje pojedinci ili grupe ne veruju u kovid i još manje u vakcine. Još je više poražavajuće da moje kolege koje nikad nisu ni prišle crvenoj zoni, nipodaštavaju jednu od najvećih tekovina savremene medicine dok u isto vrijeme nastavljaju da se bave istom u svojim udobnim kancelarijama. Njima na čast ali ljudi umiru zbog njih.
Evo šta je na njega ostavilo najjači utisak.Koji slučajevi i situacije iz crvene zone su na vas ostavili najupečatljiviji utisak?
– Nažalost, mnogo je tužnih priča ali kada cela porodica nestane za par dana pred vašim očima, to je zaista teško zaboraviti.
Evo zbog čega se pacijenti uglavnom ne vakcinišu.
– Rijetko čujemo klasičan antivakserki stav, jer su ili previše uplašeni ili ih je sramota. Svima koji i dalje ne žele da se vakcinišu upućujem poziv: dođite u Kruševac da vidite a i da pomognete nama, jer smo na ivici naših pre svega psihičkih ali i fizičkih mogućnosti. Niko od nas se nije školovao da bude kovid ljekar ili medicinska sestra, i mi želimo i imamo pravo da se vratimo našim normalnim poslovima i životima. Zaštitite sebe i pomozite prije svega sebi a i nama, i vakcinišite se. Trenutno brojevi zaraženih padaju, i ako gledamo optimistično završićemo uskoro i ovaj dosad najteži talas, ali realno – dokle više.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu