Prva žrtva smrtonosnog virusa u Subotici ostavila je za sobom supruga, dva sina, troje unučadi, rođake i prijatelje koji su je poštovali i voljeli, a njenog sina Norberta, koji je sa suprugom i dvoje djece u kućnoj izolaciji, najviše boli to što neće doživjeti trenutke koje bi joj pružio život uz unuke i što nije doživjela da ode u penziju za koju je početkom marta predala zahtjev.
U kućnoj izolaciji je i suprug preminule žene i svi su dobro za sada, ali bol za Marikom ih razara, prenosi Blic.
Majka je živjela sa ocem u kući, a svi smo u istom dvorištu. Počelo je 10. marta, kada je otišla po očevu penziju. Čekala je dva sata isped pošte, a zatim je otišla na buvljak. Bilo je hladno i kišovito. Već sutradan boljelo ju je grlo i otišla je kod ljekara. Preporučen joj je sprej za grlo. Nakon dva dana je dobila temperaturu. Njen ljekar je rekao da ne smije da je primi ako ima temperaturu – prisjeća se početka borbe za život majke.
Na broj ambulante za pacijente s respiratornim tegobama se niko nije javljao. Zato je odveo majku u privatnu ordinaciju. Rezultati krvi su bili dobri, nije bilo naznaka da ima koronu i prepisali su je antibiotike.
– Niko od nas nije bio u inostranstvu, ni sa kim ko je bio u inostranstvu nismo bili u kontaktu i svi su rekli da je to prehlada. Ponovo joj je skočila temperatura. Opet smo 27. marta zvali ambulantu, ali se niko nije javio i zato sam pozvao Hitnu pomoć, koja ju je odvela u bolnicu jer su sumnjali na upalu pluća. Kada sam nazvao bolnicu, već je bila prebačena na Infektivno odjeljenje i čekali su rezultate testa na korona virus. Ubrzo su je prebacili u Novi Sad sa potvrdom da je pozitivna na virus – kaže sin.
Prve vijesti iz KCV bile su ohrabljujuće. Lekari su rekli da je dobro, da je Marika jaka i da će se izboriti. Dobijala je kiseonik, ali nije bila na respiratoru. Sa sljedećim pozivom sin saznaje da je jako loše i da su je priključili na respirator.
– Ljekar je 5. aprila rekao da mu je žao što nisu mogli prije da saopšte da je preminula, jer nisu imali kontakt. Bila je dijabetičar, ali živjela je sa tim 15 godina i živjela bi još dugo. Prije dvije godine je pobijedila rak, a nedavno na kontroli su joj rekli da su joj unutrašnji organi u odličnom stanju. Svi smo se tome radovali – kaže sin.
Uz svu bol koju osjeća zbog gubitka majke, Norberta boli to što se ljudi sada boje njegove porodice, ali ih razumije.
– Sahranili smo moju majku 9. aprila. Bilo je samo nas osmoro na sahrani. Epidemiolog u Subotici dr Nebojša Bohucki nam je dao dozvolu da za sahranu možemo da izađemo. Mnogo nam znači njegova podrška u ovim teškim trenucima. Prije nedelju dana nam je produžena izolacija na još dvije nedjelje. Jako nam je teško – priča.
Petočlana porodica Engi, Norbert, njegov otac, supruga i dvoje djece nemaju fizičke tegobe, ali psihičke su neopisive.
– Svaki dan nas zovu iz policije i Centra za koronu iz Novog Sada. Pitaju kako smo, da li imamo simptome. To nam znači jer smo psihički pri kraju. Teško je sjedeti u kući i čekati da li će se pojaviti znaci bolesti uz ogromnu bol zbog majke – kaže Norbert Engi.
Namirnice im donosi komšinica i prijatelji. Ostave ispred kapije.
– Ne bih volio, ne daj bože, nekoga da zarazim, ali izgleda da nismo zaraženi pošto bismo već imali simptome. Da majka nije preminula, dvije nedjelje karantina bi prošlo lako. Zato, čuvajte se. Korona je opaka. Nevidljivo napada ljude i ne bira. Niko ne zna na kom ćošku čeka. Pojedinci vjeruju da njima ne može ništa da bude, neće da sjede u kući. To je jako glupo razmišljanje i niko ne bi smjeo tako da postupa – zaključuje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu