Znala sam mjesecima unaprijed da imam malo povišen holesterol, ali nisam obraćala pažnju na to što me je na kraju skupo koštalo.
Mjesecima joj je tijelo šaputalo upozorenja – jedva čujna, ali uporna. Malo povišen holesterol, prolazni umor, sitne nelagodnosti… Ništa što bi u 38. godini zvučalo kao prijetnja. Ali, dok je proljećni april pržio kao jul, Jelena Sretenović nije slutila da će tog dana srce podići glas. Ne šapatom, već krikom.
Nije, kaže, vjerovala da može da doživi infarkt u „najboljim godinama“. A onda je shvatila da bolest ne bira – da može da dođe kao grom iz vedra neba, ispostavljajući ceh za svakodnevni stres.
– Znala sam mjesecima unaprijed da imam malo povišen holesterol, ali nisam obraćala pažnju na to što me je na kraju skupo koštalo – priča Jelena Sretenović, pacijentkinja koja je doživjela infarkt u 38. godini.
Sve sam pripisivala vrućini
Desilo se to 15. aprila prošle godine, kada je temperatura bila neuobičajeno visoka za to doba godine, zbog čega Jelena sada koristi svaku priliku da upozori ljude da se čuvaju ekstremnih vrućina.
– Već pri izlasku iz stana osjetila sam lagano trnjenje u tijelu, što sam pripisivala vrućini. Taj osjećaj nije prestajao, ali meni nije djelovao opasno, cijeli dan sam provela u gradu. Tokom dana nisam ni sumnjala da bi moglo biti nešto ozbiljnije, jer sam kao dugogodišnji pacijent sa dijabetesom odmah pomislila da mi je pao šećer. Ali ispostavilo se da je nivo šećera bio povišen – rekla je Jelena.
Prvo su mi se ukočile ruke, boljelo me u grudima
Međutim, oko 20 sati, po povratku kući, stanje joj se iznenada pogoršalo.
– Pojavila se ukočenost u obje ruke, kao da su bile stegnute nevidljivim konopcima, a bol u grudima postajao je sve jači i nemoguće ga je bilo ignorisati. Iako sam pokušala da ostanem smirena, simptomi su se ubrzano pogoršavali.
Tijelo više nije šaptalo – vrištalo je
Trnjenje je preraslo u bol, a osjećaj nelagode postao je signal za uzbunu. U jednom trenutku – dan se još nije ni stišao – Jelena više nije mogla da potiskuje ono što je mjesecima ignorisala. Vilica je utrnula, ruke su otkazivale poslušnost, mučnina se nadvila kao sjenka, a u grudima – pritisak koji ne prašta zablude.
Simptomi su izmakli kontroli
U samo nekoliko sati, život joj se okrenuo za 360 stepeni.
– Moji roditelji su odmah pozvali Hitnu pomoć, koja je brzo stigla. Na licu mjesta su mi uradili EKG i odmah su me prebacili u bolnicu, gdje su mi ponovo uradili EKG, potom koronografiju, nakon čega su dijagnostikovali infarkt. Obavili su kompletne analize koje su pokazale da su vrednosti šećera, ali i holesterola, bile drastično povećane. Osjećaj koji sam imala u tom trenutku bio je strašan.
Za Jelenu i njenu porodicu uslijedili su dani neizvjesnosti, bolnički, najteži.
– Osoblje KBC Bežanijska kosa mi je pružilo izuzetnu njegu, a tokom sedam dana hospitalizacije urađeno je mnogo analiza uz veliki trud medicinskog tima da što prije ozdravim.
Tokom ugrađivanja stenta, kroz glavu su joj prolazile strepnje i neizvjesnosti, pitala se kada će prestati utrnulost u rukama, i hoće li ikada ponovo moći normalno da funkcioniše.
– Pitala sam se hoću li ikada uspjeti da osnujem porodicu. Nakon intervencije, ta duboka pitanja nisu prestajala da me muče, a najteže je bilo pomiriti se sa sumnjom da li će moj život ikada opet biti kao nekada – puna snova, bez straha i bola.
Nisam dozvolila da me pobijedi strah
Prvih mjesec dana nakon infarkta, Jelena je imala jake vrtoglavice. Ali nakon tišine i straha – došla je odluka da se ne odustaje. Iako je tijelo bilo slomljeno, duh se nije predao.
Jelena, žena koja je do juče jurila kroz dan, morala je da nauči kako da hoda sporo – ali svjesno. Nije se prepustila panici. Umjesto toga, vjerovala je u oporavak, u ljekare, u život.
Počela je da uči sve ispočetka – kako da diše bez bojazni, da se raduje sitnicama i da svaki novi dan dočeka sa zahvalnošću.
– Mjesecima nakon toga činilo se kao da učim da živim iznova – da vrjednujem male stvari, poput cvrkuta ptica ili izlaska u bioskop sa prijateljima. Jedino što mi je dalo snagu u toj teškoj situaciji bilo je to što se nisam prepustila panici, već sam vjerovala ljekarima i njihovom znanju u najvažnijem trenutku – kaže ona.
Jelena, kako kaže, trudi se da živi uglavnom kao i ranije, ali joj najteže pada što ne može da uživa u ljetovanjima kao pre. Ipak, šest mjeseci nakon infarkta, dala je sebi oduška i otišla na more, pridržavajući se mjera opreza i terapije.
– Odmor mi je mnogo prijao da se opustim i oporavim. Znam da visoke temperature loše utiču na osobe koje imaju probleme sa srcem, pa sam izbjegavala najtoplije dijelove dana.
Promijenila sam način ishrane, skinula čak 15 kilograma, i sada dva puta nedjeljno idem na aerobne vježbe. Trudim se koliko mogu da živim normalno – idem na koncerte, u pozorište ili bioskop – ne odlažem ništa i trudim se da svaki trenutak provedem kvalitetno. Raduju me male stvari, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu