Ništa im, osim optimizma, valjda nije ni preostalo, pa se užurbano pripremaju da sutra, na jubilarnu 75. godišnjicu čuvenog Desanta na Drvar, dočekaju, kako vjeruju, hiljade turista-antifašista.
Travnjak u memorijalnom centru „25. maj“ je pokošen i utegnut, šaroliki suveniri s Titovim likom i boce čuvene drvarske rakije drenje uredno složene u izlozima, bina podno devastirane pećine spremna za svečane govore.
Još samo da bude lijepo vrijeme, kiša nam može pokvariti sve – kaže Suzana Jović, mlada direktorka JU Centar za kulturu i sport Drvar, u sklopu kojeg djeluje i spomen kompleks posvećen sjećanju na posljednju veliku bitku jugoslovenskih partizana u Drugom svetskom ratu.
Jovićeva kaže da su dolazak u Drvar najavili ostarjeli partizani i mladi planinari iz svih krajeva bivše Juge, među kojima, kao i ranijih godina, prednjače Slovenci. Stižu i paraglajderi iz Crne Gore, Cazina i Bihaća i avijatičari sa tri aviona iz Aerokluba Prijedor, pa će nebo nad Drvarom biti šareno i ispunjenom dobrim vibracijama.
Planinari će se spuštati niz staru Titovu stazu, igraće i pjevati mladi folkloraši i dječica iz lokalnog vrtića „Majka Hrabrost“, u tri kazana krčkaće se ukusni vojnički pasulj. Samo da vrijeme bude lijepo…
Titova pećina je zatvorena za posjetioce, iz nekadašnjeg grada heroja narod se masovno iseljava, ali Drvarčani, ipak, sa optimizmom dočekuju 25. maj.
Posted by Srpskainfo.com on Friday, May 24, 2019
Ali, vrijeme se u Drvaru je već odavno opasno zamutilo. Simbolično i doslovno. Uporna žestoka kiša pokrenula je prije dva mjeseca odron, koji je zatrpao Titovu pećinu, simbol desanta, Drvara i antifašizma. Time su, definitivno, pokopane i nade Drvarčana u uspješnu turističku sezonu, a turizam je u ovom posustalom i osiromašenom gradu jedan od rijetkih izvora prihoda.
Baraka, na čijoj je terasi, kako nam otkriva Jelena Kecman, mlada kustosica Muzeja „25. Maj“, Josip Broz Tito prvi put snimljen kamerom, ozbiljno je oštećena. Na drugoj baraci krov je urušen, ulaz u je pećinu zatrpan stijenama, a klizište ne miruje, pa bi svaki korak neoprezni posjetilac mogao platiti glavom.
Katanac na ulazu bio je jedini mogući izbor. Tako će, zakatančena, Titova nekad neosvojiva tvrđava, dočekati i 25. maj. Ono što nije mogla Hitlerova vojna sila učinila je priroda, uz obilatu pomoć dugogodišnje nebrige za antifašističko nasljeđe, kakvim bi se neke srećnije nacije dičile naveliko.
– Posjeta turista je, nakon zatvaranja pećine, znatno opala. Pećina je simbol, pogotovo za veterane. Ljudi koji ne mogu stajati na nogama ranijih godina su se penjali do baraka, a kad se spuste su, ozareni kao djeca, govorili da se taj osećaj, taj susret sa pobjedonosnom istorijom, ničim ne može platiti – kaže Kecmanova.
Dodaje, međutim, da uprkos svemu, u Drvar vrijedi doći, jer ima šta da se vidi, i podsjeća da je tokom prvomajskih praznika u spomen kompleks dolazilo i po stotinu turista dnevno.
U Muzeju podno pećine, u nekadašnjoj Titovoj vili, posjetoci će zateći brojne eksponate, tačnije, replike eksponata iz doba desanta.
– Originali su nestali tokom rata devedesetih. Samo je njemački šmajser, kojim su okupatori pucali po partizanima, originalan; ostalo su replike, dakle kopije, napravljene na osnovu fotografija i dokumenata – kaže Kecmanova.
Kopija je i čuvena maršalova uniforma, koju su Titu 1944. darovali njegovi omladinci, skojevci. Kada im je Tito izmakao, fašisti su uspjeli da „zarobe“ samo tu uniformu. U bijesu su je izrešetali rafalima i odnijeli sa sobom, kao trofej. Mnogo je diplomatskih napora uloženo da se ta uniforma, u doba SFRJ, iz Beča vrati u Drvar. I bila je tu do posljednjeg rata, kada su negdašnji Titovi pioniri demonstrirali bratstvo i jedinstvo na sasvim originalan način: ubijajući i protjerujući jedni druge.
Tako su 1995. iz svojih domova protjerani i bivši pioniri, odrastali u Drvaru u vreme kada se on, shodno zaslugama, zvao Titov Drvar.
– Dok je bio Titov, Drvar je bio grad za primjer i ponos – kaže mještanin Dragomir Bajić, zvani Bapan.
Spomen kompleks sa zatvorenom Titovom pećinom Bapan je obišao je u društvu ekipe Srpskainfo, kako bi se, prije svečarske gužve, na miru prisjetio starih dobrih socijalističkih vremena. Sa sjetom priča kako je Tito, u znak zahvalnosti, njegovoj majci Mari darovao zlatni sat.
– Tokom desanta 1944. moja majka je spasla dva konja, koje je koristio Vrhovni štab i Tito lično. Nije ni znala da su to baš Titovi konji. Tri decenije kasnije, 1975. godine, dobila je kao znak zahvalnosti zlatni sat sa Titovim potpisom. Tito je želio da je i lično upozna. Nažalost, nisu se vidjeli u Lici, kako je to bilo planirano. Eto, to je bila prava država i pravi predsjednik, a ne ovo danas, kad o antifašizmu pričaju potomci onih koji su u Drugom svjetskom ratu bili u SS Handžar diviziji – kaže Dragomir.
“Kakva je to država kojoj je problem 30.000 evra”
Stručnjaci koji su nedavno obišli kompleks ustanovili su da je u Titovoj pećini jedna baraka oštećena, a druga totalno devastirana, ali da bi sanacija spomenika bila uzaludna ukoliko se prethodno ne sanira klizište, jer bi se sve obnovljeno uskoro opet srušilo, objašnjava Suzana Jelić, direktorka drvarskog Centra za kulturu i sport.
– Za takvu sanaciju potrebno je oko 60.000 KM, ili oko 30.000 evra. Već su se javljali ljudi koji u tome žele da nam pomognu, a među njima ima i Slovenaca. Ipak, još je rano da otkrivamo ko bi mogli biti donatori – kaže Jelićeva.
Jedan od Slovenaca, koji ne bi žalio da i iz svog džepa pripomogne sanaciju Titove pećine, jeste i Miran Lipovšek iz Ljubljane, kojeg smo zatekli u obilasku kompleksa “25. maj”. Ipak, on se čudi što država prva nije otovrila novčanik.
– Sramota je za sve antifašiste, ali prije svega za državu BiH, da propada ovakav spomenik. Kakva je to država kojoj je problem 30.000 evra – kaže Lipovšek.
Kraj rata i početak diplomatije
Kako svjedoči istorija, Nijemci su 25. maja 1944. iznenadnim desantom, vojnom operacijom koju su nazvali kodnim imenom “Konjićev skok”, htjeli da unište Vrhovni štab i samog Tita, pa time i partizanski pokret i narodnoosobodilačku vojsku.
Baš u to vrijeme u Drvaru su, u gostima kod Tita, bile savezničke vojne misije, na čelu sa Randolfom Čerčilom, sinom britanskog premijera.
Partizani su odbili napad, Tito je umakao i nakon nekoliko dana osvanuo na ostrvu Vis, gdje se sastao sa predstavnicima savezničkih sila. Tako je, po mnogima, počela istorija diplomatije nove Jugoslavije.
Vojnički gledano, ova operacija bila je neuspjeh za partizane, jer su njemačke snage zauzele slobodnu teritoriju. Ipak, oni nisu postigli postavljeni cilj – uništenje partizanskih centralnih štabova i ustanova. S druge strane, Titov pokret je postigao cilj i Jugoslavija se konačno svrstala u sile pobjednice u Drugom svjetskom ratu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu