Moja najveća podrška je moja supruga Maja. Tu smo već 45 godina i to je jednostavno dovoljno kako bi dobila tu titulu. Ona jeste moja najveća inspiracija jer ipak toliko godina biti pored nekog kome vjeruješ u svakom pogledu nije malo. Nedavno je bila neka anketa pa su me zamolili da kažem svoje mišljenje ko je za mene žena godine – priča Željko i dodaje:
– Između ostalog sam rekao da ima jedna pored koje se budim, ali ipak ću se odlučiti, pošto je jedan od najuspješnijih ljudi u svijetu Novak Đoković, da to bude Jelena Đoković. Mislim da sam bio u pravu jer uspješna žena je uvijek pored uspješnog muškarca.
Samardžić je otkrio i svoj recept za uspješan brak, piše Blic.
– Treba biti tolerantan. Uvijek treba neko da popusti, evo ja sam uvijek spreman da ja budem prvi. Spadam u red onih ljudi koji su protiv bilo kakve vrste nasilja čak i verbalno.
Kako ističe, porodica mu je najveća podrška i jako je vezan za njih.
– Kad god su blizu mene ja se bolje osjećam. Jako sam vezan za svoje kćerke, za svoju suprugu, unuke sve više. Anđeliju, najmlađu unuku, pošto živimo u istoj zgradi, zamolim kćerku da je donese samo da je udahnem – iskreno kaže on i dodaje da mu nasljednici kažu kada imaju neku kritiku:
– Svi kažu šta im se dopada, kao i kod garderobe. Aleksa me natjerao da kupim jedne cipele, on mi je stilista. Ja to preputim jer mlađa generacija drugačije to. Sat mi je poklonio za rođendan, takav je sad IN i nosi se. Ja samo kažem “Ajde da i djed bude IN”.
Ponosni djed ne krije da svi nasljednici imaju sluha za muziku.
– Imaju skoro svi, čak i ova najmanja je počela da reaguje. Ona mi je fenomen sad, ali svi imaju sluha – ističe Željko.
Iskreno kaže da bi bio veoma srećan kada bi se neko od nasljednika opredijelio za muziku kao svoj životni poziv.
– Naravno da bih bio ponosan, ja sam čak želio da moja kćerka Minja to bude, ali ona sebe nekako nije osjećala u tom pogledu. Pravi divne kavere sa mužem pošto je on gitarista, divno to rade. Snimila je jednu pjesmu treba da je pustimo, čekamo – tajnovit je ostao Željko koji ne krije da strpljivo sasluša sve savjete i kritike, ali uradi isključivo po svom:
– U neku ruku svi daju svoje mišljenje. Ponekad se ne slažemo, ali uvijek je moja zadnja jer mene vodi neko čudno čulo. Imam osjećaj da to treba tako, a ne kako bi moja bila zadnja radi kompleksa.
Kako kaže, njegova mladost se dosta razlikuje od djetinjstva njegovih unuka.
– Razlikuje se u nekom drugom obliku, mi smo uz gitaru pjevali ispod prozora, a oni uz telefon. Svi su uz telefone, i moji tako, a to je grozno. Treba izaći napolje, šetati, osjetiti miris pečenih kestenova. Mi smo te neke romantične trenutke doživljavali ispod drvoreda lipa, a ovdje je sve uz telefon, pošalju sliku jedno drugom – kaže pa dodaje:
– Mislim da je zbog toga jer je to nametnuto na neki način. Kada su napali davnih godina ambasadora u centru Beograda, svi su skočili da ga brane. Sada, malo ko bi zaštitio nekog na ulici jer svi gledaju nekako da se sklone. To nije bilo prije, ljudi su uvijek bili pravedni i na strani pravde.
Rodni Mostar ne zaboravlja već ide u svoj kraj kada god je to moguće.
– Kad god sam u prilici, čak sam i pripremio jednu prelijepu pjesmu koja će biti najljepša pjesma od posvećenih mom rodnom gradu.Takođe, biće posvećena i svima koji su u dijaspori jer imam običaj da kažem da su to sve moji Mostari – kroz osmijeh priča pjevač te otkriva prema čemu još gaji strast, osim prema pjevanju:
– Imam ljubav prema moru, brodu, prema pecanju u krugu svojih prijatelja.
Na pitanje kako uspijeva svaki put da oduševi publiku svojim koncertom i atmosferu dovede do usijanja, odgovara.
– Mislim da su im bliske sve moje pjesme i da mi polazi za rukom da svoja osjećanja prenesem na njih. To je suština i ne štedim se nego se dam. Moraš sebe cijeloga dati da bi se to prenijelo i bilo kako treba da bude.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu