To da se nađete i da budete top 2 u Štajerskoj, to se jednom ljekaru ne dešava tek tako -kaže Natalija Cokić za Tanjug, koja karijeru lekara gradi u Austriji od 1992. godine, kada je po završetku medicinskog fakulteta u Novom Sadu otišla u Grac, u okviru programa “gost ljekar”, i ostala do danas i to u istoj bolnici.
Ističe da je jedan od razloga za to što joj je pripala titula ličnosti godine to što je bolnica u kojoj radi bilia centralna bolnica za kovid pacijente i da je primila, pogotovo u prvom talasu, najviše pacijenata.
Na mjesto primarijusa je stupila upravo na početku pandemije, a kako kaže, njena publika su jedino pacijenti.
Anestezija je, primećuje, dobila veće značenje u jeku pandemije a njen rad se, isplatio i više nego što je, kaže očekivala.
– Broj 1 je obično ili političar ili sportista ili skijaš, ljudi koji su najpopularniji, i onda odjednom – medicinar a prije svega anesteziolog – navodi i dodaje uz osmeh da se obično čuje za hirurge, ali ne za anesteziologe.
Kada se prisjeća svojih početaka priča da je zanimljivo da je, kada je kao tek svršeni student došla u Grac, dobila spisak 20 različitih odjeljenja, među njima odeljenje druga hirurgija, neku mešavinu, kako kaže, opšte hirurgije, hirurgije za povrede, traumatologije, i rekla je sebi “to je za mene”.
– Nećete vjerovati i dan danas radim sa tim istim ljudima – priča doktorka.
U Beograd se vratila kako bi završila staž, ali u rodnoj zemlji nije dugo ostala, kaže. Po povratku u Austriju upoznala je profesora sa anestezije koji joj je ponudio radno mjesto kao ljekaru u službi medicinske sestre na intenzivnom odjeljenju.
– Onda sam nostrifikovala našu medicinsku diplomu i došla do momenta kada imaš nostrifikovanu diplomu ali ne možeš da radiš kao ljekar jer nemaš državljanstvo i to je bio najveći problem pa sam prihvatila još pola radnog mesta dodatno na radiologiji – priča dr Cokić.
Prisjeća se da je godinu dana radila gotovo dvije smjene a državljanstvo je dobila tek poslije četiri godine.
– Dobila sam specijalizaciju na anesteziji kod istog tog profesora kod koga sam radila na odjeljenju i tako sam postala specijalista – objašnjava ona.
Pre dvije godine odlučila je da se prijavi za primarijusa na odeljenju za anesteziju gdje od početka radi, što je, prema njenim riječima bila ispravna životna odluka.
– Rekla sam ako ne pokušam ne mogu ništa u životu da dobijem i odjednom mi se desila ta nevjerovatna stvar da postanem primarijus i moram priznati srce mi je bilo ogromno – priča dr Cokić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu