Jedna od najvećih potraga u regionu za nestalom osobom odigrala se prije 11 godina u Hrvatskoj. Tada su svi tragali za maloljetnom Antonijom Bilić, djevojkom koju je, kako je kasnije utvrđeno, ubio Dragan Paravinja.
Antoniju su poslednji put vidjeli kobnog 7. juna 2011. godine na Čikolskom mostu gdje je stopirala u smjeru Splita.
Poslednji signal s njenog mobilnog telefona je zabilježen tog dana u 15.40 kod odmarališta Modruš kod Ogulina. Sumnja se da je na njen podignut palac kraj puta stao kamiondžija Dragan Paravinja.
Sprovedena je višemjesečna potraga za nestalom djevojkom koja nije davala rezultate, iako je bila do sada najopsežnija u Hrvatskoj, tokom koje je čak isušeno i jedno jezero.
Tijelo djevojčice je pronađeno 28. novembra 2012. na parkiralištu pored državnog puta u selu Modruš kraj Josipdola u Karlovačkoj županiji, nedaleko od mjesta gdje je poslednji put lociran signal njenog mobilnog telefona. Ovo mjesto, policija je prije toga već dva puta pretraživala.
Glavni dokazi protiv Paravinje su snimci nadzornih kamera gdje se vidi njegovo kretanje na dan zločina 3. juna 2011, zatim DNK tragovi žrtve u njegovom kamionu, kao i njegovo priznanje iz policije u Banjaluci gdje je uhapšen 26. juna 2011.
Dragan Paravinja osuđen je 2016. godine na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina za pokušaj silovanja i ubistvo Antonije Bilić, kao i još jedan pokušaj silovanja. On je dobio 35 godina za teško ubistvo Antonije Bilić, 4,5 godina za pokušaj silovanja u Omišu i silovanje u pokušaju još dvije godine i 10 mjeseci.
Ubistvo nesrećne djevojke dogodilo se u junu 2011. godine, a od tada su održana dva suđenja Draganu Paravinji. Na oba je osuđen na po 40 godina zatvora, ali presude su ukinute. Prvu je Vrhovni sud ukinuo i slučaj vratio na ponovno suđenje kada su nađeni posmrtni ostaci nesrećne djevojke.
Drugu je odluku ukinuo navodeći kako treba da se tokom novog postupka ponovno izvedu svi dokazi i da se procijeni radi li se eventualno o nešto drugačijoj kvalifikaciji.
– Pronađen je samo skelet žrtve pa nije nije moglo da se vidi da li ubijena ili silovana kao ni da se utvrdi tačan uzrok smrti što su vještaci zaključili. Jedini dokaz koji ukazuje da je Paravinja izvršio to djelo je njegov iskaz u Banjaluci gdje je on pod teškom torturom priznao da je žrtvu zadavio, ali ne i da je pokušao silovanje. Sud u Splitu nije mogao da bazira presudu na tom iskazu ili je u najmanju ruku je mora da provjeri da je bilo torture. Trgovi krvi su pronađeni tek naknadnim vještačenjem pa mi sumnjamo da su podmetnuti – tvrdio je tada njegov advokat.
– Pogledajte Antoniju Bilić deset dana prije nestanka, a pogledajte u spisu što je od nje ostalo: dvije kosti, dok su ostalo razvukle divlje zvijeri. Šta je ostalo od ovakve cure za koju se očekivalo da bude supruga i majka i na dobro i ponos cijele društvene zajednice – obratio se tada sudskom vijeću u svojoj završnoj riječi advokat Vinko Ljubičić, koji je zastupao interese porodice Bilić.
Pokazao im je fotografiju Antonije (17) snimljenu prije tragičnog nestanka i pozvao ih da je uporede sa fotografijama njenih ostataka pronađenih godinu i po nakon zločina, a koje se nalaze među dokazima.
U svojoj potresnoj završnoj riječi advokat Ljubičić je ponovio kako je treće suđenje bilo nepotrebno i samo je dodatno produbilo bol porodice Bilić, koja je tokom svakog procesa proživljavala teške trenutke, piše Blic.
Pre iznošenja završnih riječi i tada je Paravinja iznio svoju odbranu na optužbe.
– Nisam kriv, nisam je ni vidio. Sve mi je namješteno – kazao je tada optuženi Paravinja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu