Irena je duboku traumu koju je doživjela nakon rođenja kćerkice Matee, pretočila je u snagu i borbu koja nikad ne prestaje.
Matea je rođena sa kardiološkim problemom, sa pola srca, a potom je nakon operacije, koja je ubrzo uslijedila, dobila i neurološke smetnje, zbog kojih danas ne čuje i ne govori. Ogromna bol i težina sa kojom su se Irena i njena porodica tada suočili, donijeli su nešto nevjerovatno – veliki uspjeh na polju učenja o razvoju djece, što je prije svega značilo Matei i učinilo je srećnim djetetom.
– Naši prijatelji ne dolaze mene da vide, nego Mateu. Ona je njima svima uzor. Njena radost oko sitnica, malih stvari, koje ostali ni ne primjete, je očaravajuća. Ona zna da se raduje, da tu radost širi na sve oko sebe. Radom, učenjem, istraživanjem, obilaskom najeminentnijih ustanova, uspjeli smo da dovedemo Mateu u stanje da bude samostalna i nikad je nismo gledali kao osobu sa smetnjama, niti nas kao roditelje bolesnog djeteta – priča Irena.
Iz ličnog, ali i profesionalnog iskustva, Irena objašnjava koliko je važan rani razvoj, traume u najranijem djetinjstvu i kakav uticaj imaju na dijete, koje postaje odrasla osoba. Razvoj dječjeg uma traje do 25. godine i sve je podložno promjenama.
– Kao kad odlučite da promijenite sav namještaj u kući, da sve izbacite i kupite novo, tako je i sa umom. Ako postoje nagomilani problemi, nezadovoljstvo, anksioznost i osoba sve želi da uradi ispočetka, to je moguće, nije lako, ali je izvodljivo. Važno je takođe znati kako traumu pretvoriti u nešto korisno i iz nje izvući snagu – objašnjava Irena.
Odnosi između roditelja i njihova komunikacija sa djetetom su od ključnog značaja za rast i razvoj.
– Ako su roditelji u lošim odnosima, ako dijete ne vidi razumijevanje ili koristan konflikt, onda je to za njega kao da se ruši kuća, kao da mu krov pada na glavu, a dijete ne može da živi u pola kuće. Iz tog razloga veoma je važno gledati sa kim ćete imati dijete. Za roditeljstvo se treba pripremiti i nije čudno ako neko uči o roditeljstvu, a da još djeteta nema ni u stomaku – kaže Irena.
Rad sa Mateom doveo je i do otvaranja privatne škole “Harfa”“, u kojoj nema ocjena. Irena govori o značaju koji škola ima na djecu i o batinama koje su nekada bile uobičajen metod vaspitanja, kako kod kuće, tako i u školi. Međutim na njih se danas gleda kao na zlostavljanje, a tako će se, prema njenom mišljenju, gledati i na ocjene za 50 ili 100 godina, piše Zadovoljna.rs.