Podmuklo ćutanje
Neki roditelji misle da se ništa ne vidi kad se uopšte ne obraćaju jedno drugom. Ovakvo ponašanje se zove pasivna agresija. Dijete osjeća lošu atmosferu, a ne zna joj uzrok. Počinje da osjeća strah, često i krivicu misleći da je nešto zgriješilo i, ako roditelji ne prekinu tihu ćutnju, rizikuju da je dijete stalno napeto, a takva tenzija dovodi ga do nesigurnosti, nervoze i trzanja za najmanju sitnicu.
Međusobna ponižavanja
Prisustvovanje sukobima, gdje se govori povišenim tonom, ređaju uvrede, suze, poniženja i prebacivanja, kod djece izaziva porast hormona stresa (kortizola). To dovodi do problema kao što su smanjivanje mozga, poremećaj sna i snižen imunitet. Dijete postaje agresivno i počinje da se inati.
Fizičko nasilje
Verbalno nasilje roditelja koje dovodi i do fizičkog nasilja sve više ugrožava djecu. Oni usvajaju ovaj oblik ponašanja. I sami postaju agresivni, a ovu osobinu prate i nisko samopoštovanje, ljutnja, pa i samopovređivanje kao način samokažnjavanja. Počinju da se povlače u sebe, a to je loš znak, prenosi Stil.
Sukobi vezani za djecu
Ako se roditelji svađaju zbog djeteta, a ono sluša, to je veoma neprijatno za mlado biće. Dijete se osjeća posramljeno i boji se da će i ono morati da učestvuje u svađi. Javljaju se visoka uznemirenost, zabrinutost, pa i prijetnja. Posljedica je uvijek dječja agresija kao samoodbrana.
Kako pomoći mališanima
Ne moraju svi sukobi roditelja da se negativno odraze na dijete. Ako vidi da oni smireno diskutuju i dogovaraju se kako da riješe problem, traže riješenje, mališan na taj način uči da bude konstruktivan i da se razvija u pravom smjeru. Zapamtite da agresija rađa agresiju i zato svađe pred dejcom treba izbjegavati ili potpuno ukinuti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu