Probudio sam se nešto poslije 2 sata i učinilo mi se da kod Gojka u stanu vidim svjetlo, što mi nije bilo neuobičajeno, jer je često umio da zaspi, a da svetlo ostane upaljeno. Kad sam se bolje zagledao, shvatio sam da je to zapravo vatra. Potrčao sam u sobu da ga izvučem, ali nažalost sve je već bilo zahvaćeno gustim dimom, koji je vrlo brzo počeo da me guši. Jedva sam uspio da izađem u dvorište i odmah sam se onesvijestio. Kad sam došao sebi, otišao sam da pozovem vatrogasce, ali telefon nije radio, jer su žice već bile izgorjele. Otrčao sam kod komšije, odakle smo pozvali vatrogasce. Brzo su došli, vatra je već bila zahvatila i stari dio kuće, do Gojkove sobe, ali na svu sreću uspeli su da je ugase da se ne proširi na komšijske kuće. Ne smem da pomislim šta bi se dogodilo da se nisam probudio. Mogli smo svi da stradamo – još uvek uznemiren priča Milan Pokrajac, Gojkov zet, koji sa suprugom Marijom i decom živi u istom dvorištu.
Gašenje požara je, po njegovim riječima, trajalo preko dva sata. Soba, u kojoj je buknula vatra i veći djo krova iznad te sobe, te krov i susedne prostorije u starom delu kuće, su potpuno izgorjeli. Sestrin stan, koji se nalazi na drugoj strani dvorišta je, na sreću, ostao netaknut.
Gojko je, kako kaže njegov zet, dugo godina bio psihički bolestan, zbog čega je i upućen u invalidsku penziju. Bio je strastveni pušač i često je umio da zaspe sa zapaljenom cigaretom u ruci.
– Ovo je ko zna koji put da izbija požar u njegovoj sobi, izazvan neugašenom cigaretom. Nije hteo da sluša, molio sam ga da ne pali cigaretu u krevetu. Nekako je išlo dok mu je majka bila živa, ona je uvijek na vrijeme reagovala i sprečavala veće požare. Međutim, samo mjesec i po nakon njene smrti, dogodi se tragedija. Nije mogao bez cigareta, pušio je i po tri kutije dnevno i evo, cigareta ga je na kraju, nažalost, koštala i života – dodaje Pokrajac.
Tijelo stradalog Gojka Klašnjića poslato je na obdukciju u Zavod za sudsku medicinu u Novom Sadu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu