Episkop je rekao da se u Prebilovcima sagledava istina o cijelom svijetu, kao i u svetom gradu Jerusalimu, da se tu vidi da je istina ovog svijeta mučeništvo.
– Ovdje kada dođeš nemaš osjećaj da si u Hramu Hristovog Vaskrsenja, nego da je tu Jerusalim, da je tu cijela Sveta Zemlja, kao mali grad za djecu, za djecu koja su sada u blizini Hristovoj – dodao je vladika Ilarion.
Vladika Ilarion je poručio da treba razmisliti o tajni preobražaja, gdje se zlo prevazilazi i ulazi u prostor nove tvari Vaskrsenja Hristovoga, gdje je grobnica, jama, prazna zato što se desilo vaskrsenje.
– I to mjesto stradanja, užasa, agonije, trijumfa svake vrste izopačenosti postaje mjesto slave Božije, blagodatne sile i zapravo mjesto i prostor i vrijeme Novog zavjeta, prostor preobražene tvari – dodao je vladika.
Episkop Ilarion istakao je da se ne treba baviti zlom.
– Ne treba zlo kao takvo da postane nešto čemu smo mi usmjereni, pa makar željeli i da ga preduprijedimo. Treba da se faktografski stvari znaju, da se zna šta se desilo i ne treba da budemo naivni, niti nemarni u vezi sa vršenjem pomena – dodao je vladika.
Episkop je naglasio da su ljudi koji su preživjeli prebilovačke jame pred tim zlom nijemi i od tog zla okrenuti.
– Iskustvo ljudi koji su preživjeli te jame strašne, koji su iz njih izašli je bilo takvo da se u njima nije vidio ni trag osvete, niti težnja, ni pokušaj da se to zlo objasni – dodao je vladika.
Vladika kaže da su ti ljudi, kako je čuo, u dubini duše oprostili.
– Ti ljudi koje je ta stihija zahvatila su najnesrećniji ljudi za koje se treba moliti – dodao je vladika.
Vladika je ukazao da je paradoks pravoslavne vjere da su poniženi i stradali u slavi nebeskoj, u blizini Božijoj i u radosti, a da su oni koji su trijumfovali u svojoj silini tu muku i bijedu koju su nanosili drugima tada, prijeneli na svoja buduća pokoljenja.
– To eskalira u nekome zlu, koje daj Bože da prestane. Za te ljude, zločince i njihove potomke treba da se molimo da bi što manje zla bilo u svijetu. U tom smislu nam je dat prezir, da bismo se trudili da preziremo zlo, da se ne bavimo njime, racionalno da ga obradimo, ali da to nikada ne uđe u naše srce i da nas to motiviše i bude uzrokom našeg dejstva, nego da budemo okrenuti ka Bogu, a zlo da preziremo – naveo je vladika Ilarion.
Vladika je naveo da Hercegovci imaju težinu koja dolazi iz te tajne jama nad kojima su odrastali.
– Mi smo tim biljegom obilježeni. Ko želi od toga da pobjegne sve više i dublje tone u veću zabludu, a bježeći od te težine sebe lišava ove ljepote, jer prave ljepote nema bez te težine. Pravu ljepotu čovjek ne može da doživi bez muke – dodao je vladika.
Proslava Svetih mučenika prebilovačkih nastavlja se večeras služenjem večernje liturgije u Hramu Vaskrsenja Hristovog, a sutra će svetu arhijerejsku liturgiju služiti više episkopa Srpske pravoslavne crkve.
U okviru obilježavanja Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika sinoć je u Hramu Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima služen akatist Svetim mučenicima, a potom je Njegovo preosveštenstvo episkop novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog, održao predavanje o temi “Novi zavjet prebilovački”.
Njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije zahvalio je vladici Ilarionu što je zajedno s njim došao u Prebilovce.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu