Sudbine

Tri decenije od ubistva oca Ognjena Amidžića "Imao sam 16 godina i morao mami da kažem da je tata mrtav"

Otac voditelja Ognjena Amidžića Zoran, ubijen je 1991. godine na Baniji u Hrvatskoj, dok je obavljao novinarski zadatak sa kolegama.

Tri decenije od ubistva oca Ognjena Amidžića "Imao sam 16 godina i morao mami da kažem da je tata mrtav"
FOTO: D. BRIZA/RAS SERBIJA

Izvještavanje sa banijskog ratišta bio je njihov profesionalni zadatak, a vijest koja je 9. oktobra 1991. godine stigla sa Banije potresla je cijeli Šabac i javnost.

Mučki iz zasjede, sa 200 metaka ispaljenih u automobil u kojem su bili, ubijeni su Zoran Amidžić urednik dopisništva RTS Šabac, Bora Petrović snimatelj, Dejan Milićević asistent snimatelja i Sretan Ilić urednik Radio Šapca, prenosi Blic.

Ulica iz koje su krenuli na posljednji novinarski put od prije tri godine nosi njihova imena.

Ispred medijske zgrade u “novinarskom kvartu sjećanja” podignut je spomenik kolegama.

Voditelj Ognjen Amidžić se jednom prilikom prisjetio noći kada je saznao za tatinu pogibiju.

– U jedan sat poslije ponoć policajci su zakucali na naša vrata. Dobili su zadatak od nadređenih da nam jave loše vijesti. Saopštili su baš meni. Imao sam samo 16 godina i morao sam da kažem majci i sestri da je tata ubijen – rekao je Ognjen i dodao:

– Nedostaje mi tata i znam da bi moj život bio potpuno drugačiji da se to nije desilo. Bio sam tinejdžer kada se to desilo. Mnogo toga je palo na moja leđa, trudio sam se da majci pomažem koliko sam mogao. Maksimalno se žrtvovala za mene i sestru i zato ću biti vječno zahvalan.

Od tog dana je prošlo 30 godina, a ubistvo nikad nije rasvjetljeno. Jedini trag na koji je policija naišla u istrazi je to što je nekoliko dana poslije ubistva u hrvatskom listu izašla priča napisana na osnovu zabilješki koje je Amidžić nosio u torbici.

– Sanjam oca i dan-danas iako je prošlo 30 godina. Taj zločin nije riješen i i dalje lebdi u vazduhu. Bilo je nekih tragova i dokaza u istrazi, recimo zabilješke mog oca, koje je u trenutku pogibije imao u robi, očigledno su nekako došle do hrvatskih novinara. To je bio najopipljiviji trag koji je mogao da se prati tada, ali od toga nije blo ništa. Mislim da je i nemoguće otkriti poslije toliko godina ko je počinilac, ali je jasno kao dan da su to uradile hrvatske vojne snage, tu nema filozofije.

Prihvati notifikacije