Teško je nastaviti život ako ti se budućnost urušava tri puta zaredom – kaže 36-godišnja Mateja Bartolj, diplomirana medicinska sestra, šef endoskopije na Klinici Doktor 24 u Ljubljani, inače iz Krke kod Ivančne Gorice.
Za magazin Jana opisala je težak put do dvije zdrave djevojčice kojim su krenuli ona i njen suprug Dejan.
Dugo joj je trebalo da procesuira gubitak troje djece, strašnu traumu i da o tome javno progovori.
– Ali nikada neću zaboraviti prvi pobačaj, Di i Tea – nastavlja ona i dodaje da praznina gubitka djeteta nikada nije potpuno popunjena. Čak je i ljubav prema mrtvoj djeci vječna, ali drugačija od ljubavi koju dajete živoj, koju možete grliti, ljubiti i radovati se dok rastu i razvijaju se.
Posebno je bolno sjećanje na njeno troje mrtve djece.
– Bilo je jako loše jer sam imala puno mlijeka u grudima, ali nisam imala dijete koje bih mogla da hranim, njegujem, grlim i brinem. Ostaju mi samo suze i očaj.
Ali umjesto da ostane kod kuće, na bolovanju, otišla je na posao odmah nakon smrti djeteta.
„Tako nisam stalno razmišljala o svojoj nesreći”.
Ona voli svoj posao.
“Uživam u svom poslu, pomoć ljudima mi najviše znači”.
Zajedno sa kćerkama, sedmogodišnjom Liom i četvorogodišnjom Isom, koja ide u vrtić, i suprugom, laboratorijskim asistentom na patologiji na Onkološkom institutu u Ljubljani, jednom mkesečno poskećuju svoje prvence na ljubljanskim Žalama. Matejine kćerke znaju da su im sestra i brat tu sahranjeni. Zajedno im pkevaju peksmu, mole se Svetom anđelu, zatim zajedno pale svijeću.
– Moje troje umrle djece su moje, kao i moje kćerke, koje su srećom zdrave, iako su i one rođene prerano – objašnjava ona i povjerava da joj je svaki put poslije smrti djeteta bila potrebna stručna psihološka podrška i pomoć, ali je nije dobila. „Tek poslije smrti trećeg djeteta mogla sam nekoliko puta da posjetim psihologa u porodilištu u Ljubljani.
Na prvi pogled, ona se smatra snažnom ženom, ali u stvarnosti, tri uzastopne smrti njene djece su je oborile do srži.
– Potičem iz vjerske porodice, uvek sam bio veoma aktivna u crkvi, ali sam posle smrti trećeg djeteta takođe bila veoma ljuta na Boga. Uzalud sam ga pitala šta sam loše učinila da nanesem takvu bedu na svoju dušu.
Nove trudnoće
Neočekivano, brzo je ponovo zatrudnila. „I u ovoj trudnoći sam se osjećala dobro, a 28. aprila 2017. godine, u 36. nedjelji trudnoće, rođena je naša kćerka Lija, koja sada ima sedam godina i strastveno se bavi karateom.
– Težila je je 2.890 grama. Bila je nedonošče, ali prava ljepotica – priskeća se kako je posle pet nesrećnih godina konačno postala majka. juna 2020. godine, odnosno tokom kovida, rodila je Isu, sada entuzijastičnog plesača, u 30. nedelji trudnoće. Sa samo 1.550 grama, bila je u inkubatoru dve nedelje.
– Srećom, bila je jaka i željela je da živi. Bila je pravi borac. Ja sam, s druge strane, svaki dan pumpala mleko da bi ona dobijala pravu i najbolju hranu. Posle mesec dana, kada smo išli kući, bila je potpuno dojena, što je iznenadilo i one u porodilištu.
Obje kćerke je dojila deset meseci, a danas nemaju pojma da su bile nedonoščad. „Muž i ja ih mnogo volimo, ali priznajem da su veoma živahne i da imaju mnogo energije.
Sagovornica kaže da je tugovanje proces koji zahteva vreme, da bismo prihvatili gubitak i preradili ga. „Zato je važno da budete strpljivi prema sebi i svom partneru i dozvolite sebi da doživite bol i sva osećanja sa kojima se susrećemo. Ponekad pomaže razgovor, pisanje, slikanje ili ispovedanje.”
Kaže da joj je lični lekar dao povoda za razmišljanje i olakšao joj ranjenu dušu kada ju je uverio da nije ona kriva za smrt troje dece. „Niko nije kriv“
Svjesna je da gubitak djeteta ponekad dovodi do razdvajanja supružnika, izaziva depresiju, alkoholizam, samoubistvo, piše Telegraf.
– Međutim, spojila su nas tri anđela. Sjeća ih se, ali više ne sa tupim bolom u srcu. Moramo da razgovaramo o tome i shvatimo da vrijeme zaista liječi rane i da treba da idemo naprijed hrabro. I još da vam kažem da se polako vraćam vjeri i povjerenju u Boga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu