Zbog smrti dječaka osuđena je, pa oslobođena njegova majka Marina Andrejić, koja je u pritvoru provela 703 dana, a koja sada kaže da se i dalje nada da je njen sin živ.
Podsjetimo, Đorđe Andrejić (13) misteriozno je nestao prije 13 godina u selu Majilovac 22. jula 2010.
“Trpila sam užasne uvrede”
– Nikada neću biti srećna, ne živi mi se zbog ožiljaka koji su ostali i nikada neće proći. I danas mi, posle toliko godina, govore da sam ubica. Ja bih najviše voljela da se on vrati i da ugledam svog sina, sada mladića od 25 godina, na vratima. Optužena sam bez dokaza, ja sam čista pred Bogom i tako živim. Ponekad bih voljela da nisam ni živa, jedino što me drži su kćerka i unuče od nje. Govorili su mi da mi se u očima vidi da sam to uradila i da ću ubiti opet. Trpila sam užasne uvrede, a ja znam da nikada ne bih bila u stanju da tako nešto uradim. Da sam uradila tako nešto rekla bih, a govorili su mi još tada da je bolje za mene da priznam sve, iako nisam bila kriva. Gdje sam mogla da sakrijem tijelo? Nije to igla, to je trinaestogodišnje dijete – rekla je Marina za Kurir.
Marina i njen sin Đorđe Andrejić nestali su u ataru sela Majilovac prije 13 godina, kada su krenuli u baštu, a poslije dva dana pojavila se samo Marina, sa povrijeđenom nogom i bez sina.
Kako su pisali mediji, dječak je navodno tog kobnog dana krenuo sa mamom u baštu, a prema navodima iz optužnice koja je kasnije podignuta protiv majke dječaka, koja zapravo i jedini svjedok, ona i sin su se na putu ka njivi izgubili.
Koračajući tako kroz šumu, majka je navodno motikom povrijedila nogu, a ranu je previla dječakovom majicom. Ali, klompe su joj smetale. Zato ih je izula i ostavila i tako sa sinom nastavila još stotinak metara.
Priznala zločin
Kako se dalje navodilo u optužnici, on se plašio da ide putem koji je zahtijevala jer je počeo da pada mrak, te ga je udarila drvenim dijelom motike, nakon čega je on prvo pokleknuo, a zatim i pao na zemlju.
Marina ga je kratko nosila, ali pošto je vidjela da ne diše, poslije nekoliko metara ga je spustila na zemlju i prekrila lišćem i granjem i ostavila.
Poslije 2 dana je krenula iz šume, i kada je stigla kući, prvo nije priznala suprugu šta se desilo. Istražnim organima navodno je prvo priznala zločin, a potom je rekla da je to izjavila zbog pritiska policajaca.
Ona je navodno i poslala sudiji pismo u kojem je navela da će ih odvesti do mjesta gdje je Đorđe ubijen.
Pričala je da se dječak izgubio, a u policiji je priznala da ga je ubila motikom. Međutim, na suđenju je negirala zločin i optužila policajce da su je tukli i primorali da prizna da je ubila rođeno dijete. Poslije nekoliko mjeseci nađena je lobanja u šumi, ali nije dokazano da ona pripada malom Đorđu.
Pred sudom je oslobođena zbog nedostatka dokaza, a onda je tužila državu i dobila milionsku odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru. Tu se nije zaustavila, pa je Srbiju tužila i u Strazburu, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu