Mnogi su naveli da je riječ o trudnici, pa je čitava priča dobila još više pažnje.
Na društvenim mrežama osvanuo snimak kako “trudna” igra trbušni ples na jednom vašaru, nakon čega su uslijedili brojni negativni komentari. Mi smo uspjeli da stupimo u kontakt sa Sandrom koja je za Ženu otkrila da je ona imala mnogobrojna pojavljivanja u javnosti, da ju je u ovaj posao uvela Ana Nikolić, te da se porodila prije godinu dana i da nije trudna, već da samo tako izgleda.
– Plesom se profesionalno počela da se bavim sa 19. godina, ali sam na početku igrala latino plesove. U posao me je uvela Ana Nikolić sa kojom nastupala na čuvenom splavu Akapulko u Beogradu. Pošto u latino plesovima igrate sa partnerom, te ukoliko promijenite partnera, morate da čitavu priču stvarate od nule, preorijentisala sam se na trbušni ples jer tu mogu da igram i sama i onda sam počela da nastupam u Sarajevu u diskoteci “Aqua” po kojoj sam i dobila ime, ali i inostranstvu generalno, zatim u Guči uz trubače – započinje svoju priču 40-godišnja Sandra.
Ona navodi da u ovoj vrsti plesa ne postoje ograničenja u godinama, kao ni kriterijumi u izgledu, već da je jedino važno da znate da “radite posao”.
– U trbušnom plesu nema granice do kada možete da radite. Iako vas u Srbiji nekada “šalju u penziju” i sa 25 godina, mnoge žene u inostranstvu plešu i sa 60. Ja, srećom, nikada nisam imala problema, već jednako aktivno radim i sa 40, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Trbušni ples, takođe, može da se igra uz svaku vrstu muzike, bila ona zabavna, narodna, ili svirali trubači – naglašava Sandra.
Iako su je mnogi korisnici društvenih mreža stavili na “stub srama” zbog toga što je navodno igrala “trudna”, Sandra ističe da na snimku koji je osvanuo u javnosti nije bila u drugom stanju, ali da je u trudnoći nastupala do osmog mjeseca.
– Do šestog mjeseca sam nastupala aktivno, a onda sam u sedmom i osmom malo proredila nastupe. Mom djetetu nije smetalo da igra u stomaku, on je veoma napredan i veseo dječak – kaže kroz osmijeh sagovornica, a zatim pojašnjava da je ples nastao upravo da bi trudnicama olakšao porođaj.
– Trbušni ples je star preko 5000 godina i nastao je da bi se žene pripremile za porođaj, odnosno da bi razvile mišiće karlice i stomaka. Ja sam sina rodila za tri minuta bez ikakvih problema zato što sam usljed bavljenja plesom imala razvijene mišiće. Kasnije su ples uveli u hareme kako bii žene zavodile sultane, a tek nedavno je postao komercijalni i javni ples. I to nije nikakvo “miješanje” kako ljudi često kažu, već jako zahtjevan ples gdje svaki pokret ima svoj naziv – objašnjava Sandra.
Na zlurade komentare sadržaja “Ima li ona muža” ili da “sigurno nema novca, pa mora da radi i trudna”, Sandra se ne obazire jer, kako kaže, oni koji to pišu, ne znaju njenu priču.
– Mene je dečko ostavio u drugom mjesecu trudnoće. Nisam iz bogate porodice, oca nemam, tako da nisam imala ničiju pomoć. Šta treba da radim, da prosim na ulici? Ja sam se na posao vratila jako brzo, čim su prošle babine, jer je to bio jedini izlaz meni i djetetu. Nije lako, kada radim plaćam jednu divnu baku koja brine o mom sinu, a kada sam slobodna svaki trenutak provodim sa njim – priča ponosna Aleksandrova mama koja je sinu ime dala po sebi.
Iako njen raskid veze sa ocem djeteta nema veze sa njenim poslom, Sandra ipak naglašava da je veliki broj ljubomornih muškaraca zbog kojih su mnoge talentovane i uspješne plesačice prekidale karijere iako su mogle daleko da doguraju.
– Mnoge moje koleginice su zbog ljubomornih muževa nakon udaje prestale da se bave plesom, iako su mogle da imaju svjetsku karijeru. Jeste da se situacija u našoj zemlji poboljšava, ali moramo još mnogo da napredujemo kao društvo da bismo se oslobodili konzervativnih razmišljanja. Ljudi su skloni da trbušni ples ili strptiz povezuju sa prostitucijom, iako to nema nikakve veze jedno sa drugim – priča svojevremeno jedna od najboljih latino plesačica u našoj zemlji.
Sandra je, inače, rođena u BiH, ali se, nakon što joj se majka preudala, preselila u Osijek u Hrvatskoj. Odatle su tokom rata ona, majka i brat izbjegli u Srbiju, kako kaže, goli i bosi.
– Nakon rata 1991. došli smo prvo u Stari Bečej. Taj period je bio strašan, nismo imali ništa. Ja sam odatle otišla u Novi Sad da se školujem, a kasnije u Beograd kada sam počela da radim. Nije bilo lako na početku, radila sam za 10 maraka. Ali sada se isplatilo, bavim se poslom koji volim i od toga mogu da živim – zaključuje Sandra na kraju, piše Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu