Majka Ana na godišnjicu ističe da nevini nažalost i dalje stradaju, piše Klix.
Kao i svake godine od kobnog februara 2008. godine, majka Ana, prijatelji i Denisovi poznanici okupe se ispred njegove fotografije na tramvajskoj stanici kod Tehničke škole u Sarajevu gdje je i ubijen, da bi mu odali počast.
Majka Ana, shrvana bolom dodaje da se ništa nije promijenilo te da je svakim danom sve teže.
– Mislila sam da za ovu godišnjicu jednostavno ućutim, da ništa ne kažem jer se nema više ništa za reći. Ništa se bitno ne mijenja sve ovo vrijeme i tragedija moga sina nije nije nikakva opomena jer iza njega i dalje djeca nedužna stradaju, a mislila sam kada se već taj strašni čin dogodio da je Denis žrtva za sve njih – naglasila je.
Denisove ubice su već na slobodi, a njegova majka smatra da zemaljska pravda ne postoji jer oni sada slobodno šetaju gradom u kojem su život njenog sina oduzeli.
– Pravedno bi bilo samo da se nedužni životi vrate, a to je nemoguće. Nama preostaje samo živjeti svaki naredni dan i mislim da ću istrajati jer mi snagu daje moj sin i to me samo nosi. U znak sjećanja na mog Denisa nije podignuto ni spomen-obilježje uprkos inicijativi. Kao i svih dosadašnjih godina godišnjicu obilježavamo samo plakatom na ovoj tramvajskoj stanici, a dok ja budem živa čuvaću sjećanje na njega i obilježavati godišnjicu barem ovako skromno – kazala je majka Ana.
Darko Trogrlić je išao sa Denisom u školu i ogorčen je činjenicom da ubistvo njegovog druga nikoga nije opametilo te da država nije zaštitila nedužne od nasilnika.
– Volio bih da je Denis živ i da se nikada ne ponovi nikome ono što se njemu desilo. Prošlo je 13 godina i ja sam mnogo toga proživio i zbog toga mi je neizmjerno žao i žalosno je da se za taj period nisam osjećao sigurnim u svojoj državi. Teška srca priznajem, ali iz dana u dan postajemo svjesni da je Denis bio samo jedan u nizu jer se nažalost ne vide ozbiljne promjene u našem društvu – dodao je Darko.
Sin Liljane Mitrović je igrao košarku sa Denisom koji je prema njenim riječima bio svestran dječak kojeg su svi voljeli.
– Danas svaki zvuk tramvaja podsjeća na njegovo stradanje i mislim da ne postoji čovjek kojeg nije pogodilo ono što mu se desilo. Van svake pameti je da je Denis stradao u punom tramvaju i nije mi jasno kada smo postali takvi ljudi. Rijetki su oni koji bi nekome pomogli, svako za sebe nažalost živi. I više je nego žalosno da neko nije reagovao i spasio mladi život – poručila je Ljiljana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu