Ali, baš u vrijeme korone ovdje su se dogodile promjene, koje bude nadu i unose novu svjetlost u oronule bolničke barake i paviljone.
Za više od sedam decenija kroz ovu ustanovu prošlo je hiljade pacijenata. I hiljade ne baš veselih životnih priča. Jer, nije lako kad duša boli. A još je teže kad te društvo, zbog bolesti, odbacuje. A ne bi trebalo.
Željko iz Gradiške, kojeg smo zatekli u šetnji nakon terapije, dobro je raspoložen i oran za priču. On je diplomirani inženjer šumarstva. Radio je u struci, bio je čak i direktor. U bolnici je već dvije godine. Ponosno pokazuje kako je, sa svojim drugarom Zoranom iz Trebinja, uredio i od lišća očistio dio bolničkog kruga.
– Ne može se sve stići, lišće stalno opada, vjetar nam kvari posao. Ali ide. Volim da radim napolju, oko drveća i cvijeća, to je meni najbolja terapija – kaže Željko.
Direktor bolnice, Siniša Nikić, objašnjava kako sve to funkcioniše. Za ovaj posao zaduženi su zaposleni u ustanovi. Oni, u sklopu radne terapije, organizuju čišćenje lišća, zajedno sa pacijentima, koji su zainteresovani za to. Niko ih, dakle, ne tjera da rade. Ali, Željko je uvijek spreman da se dohvati alata.
– Jeste, Željko je inženjer. I nije jedini akademski obrazovan čovjek među našim pacijentima. Imali smo ovdje i profesora i ljekara. Bolest ne bira – kaže Nikić.
Odlukom Vlade RS, Siniša Nikić je za direktora Specijalne bolnice imenovan krajem 2019. godine, baš uoči korona pandemije. Reklo bi se u nezgodan čas. Dočekali su ga, naravno, problemi.
Nije bilo ni lako ni jednostavno , organizovati rad bolnice u dotrajalim barakama i uz hronični manjak novca i stigmu koja je, kao zlokobna sjenka, pratila i pacijente i ovu zdravstvenu ustanovu.
Po struci diplomirani pravnik, Nikić je na čelo bolnice došao sa pozicije predsednika Skupštine opštine Modriča. I iznenadio – i optimiste i skeptike.
– Od prvog dana morao sam se uhvatiti u koštac sa nelikvidnošću i ogromnim dugovanjima prema zaposlenima i dobavljačima. Dočekali su me i problemi sa grijanjem, neuslovim smještajem, dotrajalim sredstvima za rad, koji nisu od juče – kaže Nikić.
Ipak, tvrdi on, uz nesebično zalaganje svih zaposlenih, domaćinskim radom i uz podršku Ministarsva zdravlja i socijalne zaštite RS i Fonda zdravstvenog RS, situacija je stabilizovana.
– Nakon deset godina gubitaka, ustanova je uspjela da u 2021. ostvari pozitivno poslovanje – kaže Nikić.
Zahvalan je saradnicima, koji su, predanim radom, doprinijeli da bolnica postane domaćinska kuća. Što je najbitnije, sačuvani su životi i zdravlje pacijenata.
– Naši pacijenti su izrazito rizična kategorija, ali nijedan naš pacijent nije preminuo od kovida. Sačuvali smo i zdravlje zaposlenih – kaže Nikić.
Nije to bila jednostavna misija. U Specijalnoj bolnici se liječi 285 hroničnih psihijatrijskih bolesnika iz različitih dijelova Republike Srpske i BiH. O njima brine 175 zaposlenih, od čega deset ljekara, te 70 medicinskih sestara i drugih zdravstvenih radnika.
Vakcinisanje svih članova ove velike porodice i strogo poštivanje epdimiloških mjera bilo je ključno da koronu preguraju bez gubitaka.
Koronu je uspešno pregurala i Stana iz Donje Slatine kod Ribnika, iako zbog zdravstvenih problema nije mogla primiti vakcinu. Ali, čuvala se, kaže, i slušala sve što joj kažu sestre i doktori.
– Svi su dobri prema meni, paze me. Pitate me kad ću kući. Ne znam. A i ne ide mi se, niko me tamo u selu ne čeka. Ovo je moja kuća. Ovdje imam drugarice, šalimo se, družimo, kad sam na radnoj terapiji pletem, to mi je omiljena zanimacija – kaže Stana.
Nisu, dakle, u pitanju samo terapije i liječenje. Zaposleni u Specijalnoj bolnici posvećeni su i socijalnoj brizi, zaštiti i zastupanju prava pacijenata.
Svjesni su da psihijatrijske bolesnike prati diskriminacija i zanemarivanje, da su izolovani i društveno žigosani. I da se tako krše ljudska prava bolesnika i urušava se kvalitet njihovg života.
– Borimo se protiv predrasuda, trudimo se da vratimo dostojanstvo oboljelima, ali i ustanovi u kojoj se liječe. Briga o mentalnom zdravlju je itekako bitna u svakom društvu, a pogotovo u našem, u kojem se mnogi ljudi i danas bore sa ratnima traumama – kaže direkotor Nikić.
U Specijalnoj bolnici nastoje da poprave ne samo imidž, nego i uslove u kojima se pacijenti liječe. A oni, priznaju, nisu baš sjajni.
Obnova starih bolničkih zgrada i izgradnja novih odjelenja uslijediće uskoro. Specijalna bolnica Modriča uključena je u veliki projekat izgradnje i modernizacije psihijatrijskih zdravstvenih ustanova u BiH, za koji je sredstva obezbijedila Razvojna banka Saveta Evrope, u saradnji sa UNDP.
Majstori stižu uskoro. Već tokom ove godine gradiće se novi stacionarni objekti bolnice sa 120 kreveta, a u planu je i proširivanje i rekonstrukciju postojećih objekata.
Sljedeći korak je rekonstrukcija grijanja radi korištenja obnovljivih izvora energije, te termoizolacija na 11 bolničkih objekata, u cilju poboljšanja energetske efikasnosti.
– U planu je i rušenje postojeća tri objekta i izgradnja dva sportska terena za naše pacijente. Unutar kruga bolnice već postoji sportski teren za fudbal, odbojku i košarku, naravno ovim novim projektom bismo te terene maksimalno uredili – kaže Nikić.
Dodaje da je fizička aktivnost od velikog značaja za oporavak pacijeneta i njihov povratak u lokalne zajednice i svakodnevni život.
Željko i Zoran s početka naše priče već su nešto načuli o uređivanju sporskih terena. I raduju se. Dobro je skupljati lišće i gajiti cveće, ali lijepo je i zaigrati lopte. Što da ne. Ne mora čovjek biti Ronaldo da bi učestvovao u igri.
Kad pacijenti žive samostalno
Jedna od predrasuda koja već decenijama prati Specijalnu bolnicu u Modriči je ona po kojoj su pacijenti ove ustanove neizlječivi, “izgubljeni slučajevi”.
Istina, liječenje u ovoj bolnici može potrajti godinama, ali nakon dugog i upornog liječnja pacijenti se stabilizuju i spremni su za povratak u porodice i zajednicu.
– Nažalost, porodice i zajednice često nisu spremne da to prihvate. Mnogi vjeruju da je ovo ustanova za trajni smještaj bolesnika, ali nije: ovo je bolnica i kada se liječenje završi, pacijente moramo otpustiti, da bi na liječenje došli drugi – objašnjava direktor Nikić.
Da je oporavak moguć svjedoči i Zaštićena kuća, posebno odjeljenje bolnice, koje se nalazi u selu Kladari Donji. Pacijenti u ovoj kući žive samostalno, u svom domaćinstvu, uz podršku zdravstvenih i socijalnih radnika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu