Ovo je, drhtavim glasom, u “Jutru na Blic” rekao Jovan Mitrović, mladić koji je u masakru u Duboni i Malom Orašju izgubio rođenog brata Petra Mitrovića i brata od strica Marka Mitrovića.
– Utisci se, naravno, nisu slegli. Mi smo bili svjesni koja kazna njega očekuje, ali u podsvjesti je bilo da će se nešto promijeniti i da ne može njemu ta kazna biti izrečena. Nadali smo se da će dobiti sigurno veću kaznu, ali to nije realno – rekao je Jovan za “Jutro na Blic”.
Došao među prvima na mjesto masakra
Jovan je bio među prvim svjedocima koji je došao na lice mjesta. Ja i moj brat Nikola smo stigli kada je moj brat Petar pozvao oca i rekao da dođe na Ravni Gaj, otac nije razumio šta je bilo u pitanju, mislio da je u pitanju neka tuča.
– Mi smo otišli gore na to mjesto, na Ravni Gaj kod spomenika sa namjerom da branimo njih jer smo mislili da je u pitanju tuča. Kada smo stigli na to mjesto, prvi čovjek koji je bio tu to je bio Nikolin otac. Kada sam ušao, pitao sam ga šta je bilo, on mi je rekao: “Šta šta je bilo, pobio ih čovjek kao kerove”.
I onda sam tek shvatio šta se desilo. U tom trenutku sam čuo glas brata Petra kako zove mene i mog brata Nikolu. Otrčali smo do njega i vidjeli smo šta se dešava, da svi leže jedan pored drugog. Kako sam okrenuo glavu, vidio sam sve njih kako leže i kako zapomažu. U tom trenutku sam znao ko je poginuo zato što nisu davali znake života. Poslije toga smo ja i Nikola donijeli odluku da odmah uzmemo Petra i vozimo ga putem bolnice u Smederevu – jedva je izgovorio Jovan.
Kako je dodao, ranjeni brat ih je molio da stanu jer više nije mogao da izdrži.
– Juče smo i saznali da je u sebi imao 6 metaka. Molio nas je usput da stanemo, da ga izbacimo iz auta zato što ne može više da izdrži. Zamolili smo ga da izdrži do bolnice, pričali smo mu da ga mnogo svi volimo i da ne možemo bez njega i da izdrži, da je jak. Izdržao je tih 53 dana i nije mogao više da izdrži – gotovo se slomio Jovan.
Kako dalje nastavljaju da žive, ni sami ne znaju. Mislim da ništa teže u životu nema nego izgubiti djecu. Sigurno je ostavilo utisak da se nama mnogo život promijenio, više ništa nije isto kao što je i bilo. Evo kako posle 19 meseci živimo od tog 4. maja, ne znamo ni sami – rekao je Jovan za “Jutro na Blic”.
Trčao do manastira Tumane
Prošle godine, otprilike u ovo vreme Jovan je trčao do manastira Tumane kako bi prikupio pomoć za sve one koji su ostali bez najbližih u ovom strašnom masakru. Ja sam, da kažem, na neki način tražio utjehu u tome, jer je to donekle bila, pre svega, želja mog brata Petra da ide na hodočašće do manastira. Ja sam ujedno došao na ideju da pomognem ranjenima, zato što znam da su bili u dosta teškom stanju i ta moja akcija je doprinijela njima da malo lakše prebole te njihove povrede – zaključio je neutešni Jovan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu