Igrači do 13 i do 17 godina pružili su lijep ugođaj posjetiocima, ali utisak je pokvarila… niska temperatura u sali. Bila bi ona i niža da napolju nije bilo oko 10 stepeni Celzijusa.
Jedan od gledalaca danas je bila rođena Dubičanka, novinarka Jelena Pralica. Ona je objavila post na Fejsbuku kojim ukazuje kako je sportska dvorana ogledalo brige lokalne vlasti prema mladima.
Post prenosimo u cjelosti.
“U dvorani je, usudim se reći, MINUS! U februaru. A tako je i u novembru, decembru, a vala i januaru i martu, odnosne sve dok unutra ne postane nesnosan plus, jer nema prozora; ventilacije, klime… U ovoj dvorani postoje dva godišnja doba – sibirska zima i tropsko ljeto.
Grijanje ovdje ne postoji. Nema veze ni što je ovo dvorana u sklopu Srednje mješovite škole “Nikola Tesla”, ali čujem da djeca zbog hladnoće svakako zimi nemaju časove fizičkog, pa je tako i taj problem riješen! Na treningu se ne skidaju zimske jakne.
U tim nadasve neljudskim uslovima, i tako već godinama i godinama, stasavaju sjajne generacije sportista, najprije mislim na vrsne rukometašice i rukometaše, koji od najmlađih kategorija pišu sportsku istoriju ovog grada. Ta djeca ovdje treniraju. O njima ćete i u medijima saznati zbog njihovih uspjeha, jer ni medijima nije zanimljivo da pišu o tome u kakvim nehumanim uslovima treniraju. A trebalo bi!
I grijanje nema nikakve veze s tim što su među najboljima u BiH. Grijanje u jednom sportskom objektu gdje se izvodi nastava fizičkog vaspitanja, održavaju treninzi i sportska takmičenja valjda ne bi trebalo da zavisi od toga, ali eto, nadležnima, nisu dovoljne ni volja, želja i talenat sportskih radnika i mladih sportista, a kamoli njihovo zdravlje da se pozabave ovim problemom.
U istoj ovoj dvorani sam viđala gomile smeća, razbijeno staklo sa hermetički zatvorenih prozora popadalo po parketu, oblake prašine i nesnosne temperature vazduha. Kao javno dobro, ona nije ničija briga.
Da bi djeca bila u iole toplijoj dvorani, roditelji su voljni da donesu drva za ogrijev. Naramak, sepet, metar… ko koliko može i ima. Fizičko će svakako imati kad bude ljepše vrijeme, može do tada i stoni tenis u školskom holu.
Novca za ovo nema, dok istovremeno ima za zabave na otvorenom, što i mogu da razumijem, jer napolju je svakako toplije. Novca za grijanje u dvorani godinama nema, dok ima za, recimo, megalomansku saksiju ispred ulaza u zgradu Opštine ili za, recimo, političke transfere i razna potkupljivanja te vrste (znam i konkretna imena i iznose, tako da ovo ne nalupavam bezveze).
Grad se voli tako što se vole prvenstveno njegova djeca. Kao što ova djeca vole Dubicu, bez obzira na njen maćehinski odnos prema njima. Oni su njeni najbolji i najveći ambasadori, najveći kapital, zalog za budućnost i najveće bogatstvo. Upravo ova djeca, ovi sjajni mladi sportisti koji nikome nisu najvažniji, jer ne mogu nikako stići na red, ono bar za ogrijev ili klima uređaje u dvorani.
Ovo ne interesuje ni lokalnu ni višu vlast, jer oni očito ne žive s ljudima i među ljudima. Ako ne znaju za ovo, nek dođu prvom prilikom i uvjere se. Evo, danas je recimo bila sjajna prilika – ovi dječaci koji su i iz njihove Dubice su potopili jednu veliku Banjaluku i jedan gigantski Zagreb, jedno evropsko i svjetsko rukometno ime. A naši ni pošteno grijanje nemaju…
Nadam se da je nadležne zbog toga sramota, kao što nije. Nadam se da ih je sramota zbog svake saksije, koncerta i ostalih fasada koje ne čine obraz, kao što nije. Nadam se da se bar malo postide kad sretnu neko od ove djece, kao što ne učine. Nadam se da će ova djeca rasti i sve ih prerasti, kao što i hoće, jer ljubav je golema stvar, to nema veze s parama.
I najviše se nadam da će im svima biti toplo na svakom narednom narodnom veselju, predizbornom skupu, ali i oko srca kad pogledaju u par metara asfalta i saksiju u srcu grada.
Ova će djeca svakako uskoro zauvijek otići”, upozorava u svom postu Jelena Pralica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu