Hronika

U noći ubistva porodice Đokić, Goran Džonić NEOČEKIVANO KRENUO NA PECANJE, iako se tek vratio iz ribolova

U noći između 26. i 27. septembra prošle godine u kojoj je ubijena tročlana porodica Đokić iz Aleksinca, prvoosumnjičeni za težak zločin Goran Džonić neočekivano je krenuo na pecanje, iako se neposredno prije toga vratio iz ribolova. Ponovni, nelogični, izlazak iz kuće, kako je ekskluzivno otkrio Blic, opravdao je ovom rečenicom: „idem jednu ribu da upecam“.

U noći ubistva porodice Đokić, Goran Džonić NEOČEKIVANO KRENUO NA PECANJE, iako se tek vratio iz ribolova
FOTO: BRANKO JANAČKOVIĆ/RINGIER

Stojanka Đokić Šojka, majka Gorana Đokića koji je sa suprugom Gordanom i kćerkom Lidijom otet i ubijen kobne večeri, ispričala je ranije da više nemaju nikakve sumnje da je Džonić, koji je, inače, brat od tetke njenom nastradalom sinu, stoji iza monstruoznog ubistva. Iz priče sa rođacima i komšijama saznali su mnoge detalje koji su prethodili ubistvu ili su se desili poslije zločina, a koji sve očigledno ukazuju na Džonića kao izvršioca monstruoznog zlodela.

– Suzana, njegova žena, kaže: „ova moja budala otide u ribe, cijeli dan bio na pecanju, pa sad ponovo u 23 časa ode opet“. „Idem jednu ribu da upecam“, tako je rekao Suzi, svojoj ženi. A otišao je moje najmilije da pobije, kroz suze za  rekla je ranije baka Stojanka.

Pročitajte još

Ona je dodala da je Džonić te noći otišao u jednoj garderobi a da se vratio drugačije obučen.

-Svekrva Suzina pitala je sutra: „a bre u koliko dođe on noćas, u četiri ili u pet?“. A ona je odgovorila: „ne znam, samo znam u jedno odjelo je otišao u drugo je došao“. Imao je u motoru rezervno odjelo da se presvuče. Kada su pronašli spaljen Goranov auto, pojavile su se slike u medijima, on je prokomentarisao jednom prijatelju koji peca sa njim, pogledaj nešto je na krovu auta gorjelo sigurno je neka oprema za ribolov. Htio je da se posumnja na nekog drugog ribolovca. Tek poslije smo shvatili da je to bilo njegovo odjelo za ribolov, a u motoru je imao drugo odjelo u koje se presvukao, ispričala je baka Šojka za Blic.

Neutješna starica, od kada su pronađena tijela njenih najmilijih, svakog dana skoro neprekidno plače.

-Ja sam ih lijepo ispratila na kapiji to veče. Lidija mi kaže: „babo kada ćeš da dođeš kod nas, nisi dugo bila“. Rekoh, istina, nisam odavno bila kod vas, doći ću, samo ovaj ajvar da napravimo. Odoše, i više ih nisam vidjela žive. Takvo dijete se ne rađa više, mnogo je dobra bila i mirna. Srce me i duša boli za njega. Ja kukam na groblju za unukom, što mi makar dijete ne ostaviše, a Džonićeva žena mi kaže: „ćuti makar su zajedno“. Tako njoj neka budu zajedno, tako da ih isto dotjeraju, plačući je pričala Stojanka.

„Prođe Džoni i ne javi se“

Starica smatra da je Džonić zločin počinio zbog zavisti i koristoljublja, i sjeća se da je neočekivano prekinuo kontakte sa njima u poslednjih mjesec dana. Tada su mislili da je u gužvi, ali su nakon kobnih događaja stvari mnogo jasnije.

-Ranije, sin Goran kad mi dođe, sjedimo ispred kuće, pijemo kafu. Džonić uvijek kad prođe kolima svirne, ostavi auto pa dođe kod nas. Tu sjedimo ispred, mezimo, pijemo, uvijek ga lijepo dočekamo. Poslednjih mjesec dana prođe, i ne javlja se. Jednom Gordana baš kaže: „Džoni prođe ne javi se“. Drugi put opet prođe – ne javi se. I te večeri, 26 septembra je prošao kolima i nije se javio niti je došao. Nije nam bilo čudno, misilili smo možda ima obaveze. Strašno, ono što je uradio, potresla ce cijela država. Bio je rat pa ni u ratu nije bilo tako. Kakvu dušu to ima., navela je tada Stojanka.

Do groblja išao kroz njive

Neuobičajeno ponašanje Džonića primjetili su i kada su pronađena tijela Džonića.

-U dvorištu, za vrijeme opijela, stajao je sa strane, iza česme, i iza ćoška kuće, da ga ne slikaju. Kada je bila sahrana nije išao putem, kojim su svi išli od naše kuće. Nego je nastavio pravo, putem gdje ih je vodio da ih pobije, pored škole, pa je skrenuo lijevo prema groblju poljskim putem. Na sahrani je Džonić pričao nekim rođakama: „ovaj džip što imamo nije u redu, planiramo Stefanu drugi da kupimo, kuću da mu sredimo i da ga ženimo“. Nije rekao odakle mu pare. A te pare koje su nađene zakopane su samo dio, sigurno ima još. Sigurno je negdje zakopao još novca, kaže Stojanka.

Gdje je sakriveno još para

U istrazi nakon ubistva nađeno je 40.000 evra, koje je kako se sumnja, Goran Džonić zakopao u voćnjaku svog sina Stefana, koristeći njegovo odsustvo, kao i još 10.000 evra koje je vratio rođaku I.Dž. u oktobru. Verica Đokić, snaja ubijenog Gorana Đokića, smatra da to nisu sve pare jer je njen djever imao više novca.

FOTO:  BRANKO JANAČKOVIĆ / RAS SRBIJA
FOTO: BRANKO JANAČKOVIĆ / RAS SRBIJA

-Bilo je sigurno tu još para. Djever je kuću je prodao prije tri godine za 80.000 evra a ljetos je krenuo da gleda da kupi stan kćerki. On je bio jedan od prvih menjača Aleksincu, 30 godina radio taj posao. Novac je nosio sa sobom jer ga je noga boljela, trebalo je da operiše kuk, i nije mogao da ide stalno u banku. A i ostao je sam u radnji jer je kum, koji je radio sa njim otišao u penziju, on mu je završavao sve dok je radio. Džonić je sve znao, pomagao mu je oko kola. Kada su se mijenjale ljetnje i zimske gume on mu je mijenjao. Djever otjera auto, on mu ih zamjeni. Zamjenjivao mu je i paknove na kočnicima. I kod Gorana kući i u radnju je je išao non stop. Ako treba nešto da se popravi, u zadnje vrijeme je išao neku vodu da popravi. Sve je znao. Niko nije sumnjao u njega, ispričala je ranije Verica.

Kupao se poslije zločina

Verica kaže da se Đokić sigurno okupao poslije zločina u Stefanovoj kući kako se ne bi osjećao na dim.

– Sigurno se kupao u Stefanovoj kući koja je bila prazna tada. On je rekao da kupatilo radi a Suzana, njegova žena, da ne radi. Kupatilo je sigurno radilo, bilo je funkcionalno samo su isključivali bojler kada Stefan nije bio tu. On je bojler mogao da uključi popodne ili da ga uključi da se zgreje dok je krio pare. Sigurno se kupao jer da je došao neokupan svi bi ga osjetili da miriše na dim. On je nas ubio komplet, iako smo živi, i mene i moju svekrvu i moju djecu, sve nas je ubio. Baka svako jutro kad ustane, plače ispred čitulje i za nju je dan prošao. Legne u krevet i toliko. Svi njeni najrođeniji ih nema. Ajde prvi sin je umro od bolesti. Sada ga nema drugi sin, unuka, snajka… Gore nema. Da su bili bolesni od korone, pa nekako lakše bi podnijeli. Bolest, liječiš čovjeka… A ovo, zlo, da nema veće…, rekla je tada Verica.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu