Nekoliko pokušaja da se priključe na elektro mrežu je propalo, zbog visokih troškova.
Za njih je vrijeme stalo. Žive kao prije jednog vijeka, bez ijednog električnog uređaja, uglavnom od onoga što proizvedu u svom domaćinstvu.
Satima, kroz šumu, putuju do ljekara, prodavnice. Sve manje, zbog godina se i usuđuju da krenu na put.
– Stisnuto je do kraja, što može, može, što ne može. Prodavnice su četiri, pet kilometara, to sve na leđa se mora donese, nema puta, nema ništa, nemaš kog da nađeš, ljudi i što imaju prevoz, ne mogu da dođu po ovaj put – kaže Dušan Milovanović iz Miljkovice.
Dušan živi sa bolesnom suprugom i sinom, od minimalne penzije. Do prošle godine čuvali su stoku, ali više nisu bili u mogućnosti da obezbjede hranu. Najteže im padaju duge zimske noći, uz jedinu razonodu, tranzistor i petrolejsku lampu.
– Petrolej kad odeš da kupiš, čude se šta će ti, kad sam mu ja poslije rekao za osvjetljenje, kaže ne mogu da ti vjerujem. Lampa, ali i tu je problem, jednu lampu imam, staklo nemaš gdje da nađeš, nemaš gdje sad staklo da kupiš za lampu, tu lampu čuvam, pukne staklo, nema više – dodaje Dušan.
Miroljub Antić, iz Miljkovica, ističe da kako su živjeli onda, tako žive i dan, danas.
– Nemaju puta, nemaju struje, na žalost, njegov sin, koji je već momak, on ne zna šta je televizor – ističe se Miroljub.
Struja nikad nije stigla ni do domaćinstva Dušanove tetke, Milijane.
Nema ni struje, nema ni puta, ništa.
– Pa kako se mora, brate slatki, djeca otišla. I što bi došli nešto da odrade, da pomognu, ne može, nema puta, ne može da se dođe do kuće – objašnjava Milijana Milovanović iz Miljkovice na pitanje kako živi.
Goran Lazarević penziju je zaradio u Beogradu. Vratio se u rodni kraj, prije svega zbog zdravlja i čistog vazduha, podno planine Vidojevice, koji jedino ovdje ne manjka.
Da ne bi živio u mraku, kao njegovi preci, bio je prinuđen da instalira solarne panele, koji su mu samo djelimično riješili problem.
– Ima veš mašina, zamrzivač, televizor, frižider i to je to. Znači, djelimično obezbjeđuje, ima dana kad ne može da podmiri te potrebe, znači dok nema mreže, nije u potpunosti sigurno ostaviti kuću samu, jer mora da se uključuje agregat – kaže Goran.
Mještani Miljkovica, koji žive bez puta, struje, nerijetko i bez vode, gube nadu da će se bilo šta promijeniti u njihovim životima. Iako ih za obronke Vidojevice, vežu i brojne uspomene, sve su više u uvjerenju da je za njih jedini spas, preseljenje ne neku drugu lokaciju, bliže putu, prodavnici, ljekaru. Za to im je potrebna pomoć, koja je do sada izostala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu