Ubio sam svoje roditelje i brata jer sam mislio da ću tako živjeti u slobodnom svijetu. Osjećao sam se potlačenim, autsajderom – rekao je istražiteljima srednjoškolac.
On se trenutno nalazi u prihvatnom centru maloljetničkog zatvora Bekarija u Milanu. Cilj njegove kazne jeste da se organizuje reintergacija dječaka, odnosno, povrata, zrele, potpuno svjesne odrasle osobe u društvo.
S obzirom da je maloljetan, za njega važe principi maloljetničkog krivičnog postupka koji je orijentisan na prevaspitavanje, resocijalizaciju i eventualno kažnjavanje u oblicima koji odgovaraju njegovoj ličnosti.
Zakonodavni sistem u ovom slučaju ima maloljetnika kojem treba da se prilagodi i isprati njegov proces transformacije u budućnosti. Takva moraju biti i rješenja u ovom procesu, što je sigurno blaža kazna od kazne doživotnog zatvora jer se smatra da maloljetnici njoj ne treba da podležu.
Kako stručnjak za italijanske medije kaže, u ovom slučaju se radi na prevaspitavanju, nikako ne na kažnjavanju što bi slučaj trebalo da bude i sa ostalim zatvorenicima.
On ističe da su kazne za maloljjetnike blaže, u poređenju sa kaznama za odrasle, ali je teško u ovom trenutku odrediti kakva će ona biti u ovom slučaju.
Mladić se ubrzo nakon počinjenog zločina našao pred tužiocem kojem je priznao da je roditelje i brata ubo “68 puta i da je to bilo uglavnom u vrat jer nije želio da pate“.
– Nisam mislio da ću doći do te tačke da poželim da ih ubijem, ali sam u posljednje vrijeme mislio samo na smrt – rekao je Rikardo.
Prema rekonstrukciji događaja, njegov 12-godišnji brat i Rikardo su noć prije ubistva igrali “soni” bez ikakve naznake da će sutradan da se dogodi ovakva tragedija.
Najviše uboda je zadobio baš mlađi brat kojeg je prvo i napao. Nakon što je mališan vrisnuo, u sobu su utrčali roditelji koji su sljedeći izbodeni, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu